Brainscape's Knowledge GenomeTM

Browse over 1 million classes created by top students, professors, publishers, and experts.


See full index

Pravo > Kolokvij 2 > Flashcards

Kolokvij 2 Flashcards

1
Q

USTAV U FORMALNOM SMISLU

A
  • Uobičajeno shvaćanje ustava u modernim državama. Sastoji se iz jednog akta u kojemu se nalazi sva ustavna materija. On je pisani akt i donosi ga posebno tijelo ili ga donosi zakonodavno tijelo po posebnom postupku. Nalazi se na vrhu hijerarhije pravnih akata.
  • S ustavom koji se nalazi na vrhu hijerarhije pravnih akata moraju biti usklađeni formalno i materijalno ostali pravni akti u državi.
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
2
Q

USTAV U MATERIJALNOM SMISLU

A
  • Svaka država ima ustav, tj. neka temeljna pravila na kojima se zasniva državna organizacija i pravo.
  • Ustav u materijalnom smislu proizlazi iz pisanih i nepisanih izvora. Izvor su ustava u materijalnom smislu: običajno pravo, politička i sudska praksa, kao i pojedini zakoni.
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
3
Q

ZAKON U FORMALNOM SMISLU

A
  • Zakon u formalnom smislu je svaki akt koji donosi zakonodavno tijelo po određenom zakonodavnom postupku, te koji nosi formalan naziv zakon neovisno o svom sadržaju.
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
4
Q

ZAKON U MATERIJALNOM SMISLU

A
  • Zakon u materijalnom smislu je svaki akt koji ima sadržaj koji se kod većine država rezervira za zakon, neovisno o tijelu koje ga je donijelo.
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
5
Q

PODZAKONSKI AKTI

A
  • Državni opći akti koji se na hijerarhijskoj ljestvici pravnih akata nalaze ispod zakona a donose ih upravni i lokalno samoupravni organi.
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
6
Q

UREDBE

A
  • Uredbe su najviši podzakonski pravni akti.
  • Pravo donošenja uredbi pripada prvenstveno vladi, ali katkad i šefu države.
  • Uredbe na temelju zakonske ovlasti ne mogu djelovati unatrag. Uredbe donesene na temelju zakonske ovlasti prestaju vrijediti istekom roka od godinu dana od dana dobivene ovlasti, ako Hrvatski sabor ne odluči drukčije.
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
7
Q

VRSTE UREDBI

A
  • Uredbe vlade po općoj ustavnoj ili zakonskoj ovlasti za izvršenje zakona;
  • Uredbe vlade i šefa države po posebnoj ustavnoj ili zakonskoj ovlasti,
  • Uredbe za slučaj nužde, kojima šef države ili vlada mogu odlučivati sa zakonskom snagom.
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
8
Q

KRIZA PARLAMENTA

A
  • U suvremenim državama danas je opća tendencija da vlada i šef države putem urdabi normiraju sve širi krug društvenih odnosa, i to ne samo radi primjene zakona nego i umjesto zakonodavca.
  • To širenje zakonodavne djelatnosti ima više uzroka: preopterećenost, sporost rada i nedovoljnu stručnost zastupnika u parlamentu.
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
9
Q

MEĐUNARODNI UGOVORI

A
  • Ratificirani međunarodni ugovori dio su nacionalnog pravnog poretka i nadzakonske su snage. Redovito ih sklapaju tijela državne vlasti (ministri vanjskih poslova, vlada, državni poglavar).
  • Vrste: dvostrani i višestranačni.
  • Da bi međunarodni ugovor stupio na snagu potrebna je:
    o Potvrda parlamenta (ratifikacija);
    o Objavljivanje u službenom glasilu u kojem se objavljuju i zakoni.
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
10
Q

POJEDINAČNI PRAVNI AKTI

A
  • Pisani tekstovi ili usmeni iskazi koji sadrže pojedinačne pravne norme.
  • Četiri su glavne vrste pojedinačnih pravnih akata: ukaz, sudska presuda, upravno rješenje i pravni posao.
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
11
Q

UKAZ

A
  • Pravni akt kojim šef države odlučuje o poslovima iz svog djelokruga: objavlja zakone, postavlja časnike i diplomate, pomiluje osuđene. To je akt visoke pravne snage, iako nije opći pravni akt.
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
12
Q

PRESUDA I SUDSKE PRESUDE

A
  • Presuda je glavna sudska odluka kojom se na temelju općih akata, prvenstveno zakona, rješava sudski spor i određuje sankcija. Ona sadrži pojedinačnu pravnu normu koja postavlja pravne obveze i ovlaštenja strankama u sporu. Spor može pokrenuti građanin ili državno tijelo (npr. državni odvjetnik).
  • Presuda se strankama dostavlja pismeno, ali se proglašava usmeno i sadrži četiri obvezna dijela:
    1. Uvod (sadrži osnovne podatke o sudu, strankama i sporu);
    2. Izreka ili dispozitiv (donosi se osuđujuća ili oslobađajuća odluka);
    3. Obrazloženje odluke;
    4. Uputa o pravnom lijeku, tj. pouka adresatu pravnog akta kojem organu, putem kojeg organa i u kojem vremenskom roku se nezadovoljna stranka može žaliti zahtijevajući ispitivanje zakonitosti pravnog akta.
  • Sudska presuda rješava i činjenična pitanja. Utvrđuje se “materijalna istina” po slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju zakonskih postupovnih načela. U tu se svrhu koriste različita dokazna sredstva: usmeni iskazi svjedoka, isprave, zapisnici i sl.
    o Ako se tužba usvaja, presuda je osuđujuća, tj. tuženi se obvezuje na neku radnju u korist tužitelja ili mu se određuje kazna.
    o Ako se tužba odbija, presudom se utvrđuje da tužitelju ne pripada ovlaštenje na koje se on poziva i proglašava se tuženog neodgovornim za utuženi delikt
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
13
Q

POD KOJIM UVJETIMA JE DOPUŠTEN PRAVNI LIJEK?

A
  • Da je pravodoban;
  • Ima propisani sadržaj;
  • Da ga je izjavila ovlaštena osoba zbog zakonom predviđenih razloga;
  • Da podnositelj ima pravni interes;
  • Da se podnositelj nije odrekao prava na pravni lijek ili nije odustao od već izjavljenog pravnog lijeka.
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
14
Q

ZBOG ČEGA SE PRAVNI LIJEKOVI MOGU PODNOSITI?

A
  • Zbog bitnih povreda odredbi građanskog postupka
  • Pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja
  • Pogrešne primjene materijalnog prava.
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
15
Q

REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

A
  • Redovni pravni lijekovi su žalbe na presude i rješenja prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova.
  • Opseg ispitivanja zakonitosti:
    o Apelacija: od višeg suda se može tražiti utvrđivanje i pravnog i činjeničnog stanja, viši sud može ukinuti prijašnju odluku i donijeti novu odluku u sudskom predmetu.
    o Kasacija: viši sud utvrđuje samo pravno stanje. Viši sud može samo predmet vratiti na ponovo rješavanje nižem sudu.
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
16
Q

IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

A
  • Izvanredni pravni lijekovi se odnose na pravomoćne sudske odluke. Oni se mogu podnositi samo u iznimnim slučajevima.
  • Uputa o pravnom lijeku sadrži rok u kojemu treba da se uloži pravni lijek. Kada roka ne bi bilo državni bi organi morali neograničeno čekati da li će i kada zainteresirana stanka uložiti pravni lijek. Pravo ne bi moglo biti efikasan regulator društvenog života.
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
17
Q

PRAVOMOĆNOST

A
  • Početak važenje pojedinačnih pravnih akata vezan je uz pojam pravomoćnosti. Pravomoćnost je stanje nekog sudskog ili upravnog akta kad on u relativnom smislu postaje pravno definitivan.
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
18
Q

PRAVOMOĆNOST U FORMALNOM I MATERIJALNOM SMISLU

A
  • U formalnom smislu:
    a) stvar se smatra presuđeno,
    b) o tom se predmetu ne može ponovo raspravljati na temelju žalbe ili tužbe.
  • U materijalnom smislu:
    a) akt je postao izvršnim
    b) sadrži konstataciju o nekom pravu ili odnosu koja se smatra istinitom
    c) pravno obvezuje stranke u sporu
    d) obvezuje isto ili drugo državno tijelo.
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
19
Q

UPRAVNA RJEŠENJA

A
  • Upravna rješenja donose se na temelju općih propisa i određuju konkretne odnose pojedinih pravnih subjekata. Na taj način izvršavaju se opći pravni akti.
  • Mogu se osporavati zbog formalne i materijalne nezakonitosti.
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
20
Q

U KOJU GRANU PRAVA SPADAJU PRAVNI POSLOVI?

A
  • Pravni poslovi su pojedinačni pravni akti i spadaju u građansko pravo. Ne uključuju državu i javnopravne odnose koji se temelje na načelu suverenosti.
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
21
Q

NA KOJI NAČIN DRŽAVA MOŽE SUDJELOVATI U PRIVATNOPRAVNIM ODNOSIMA?

A
  • Država kao pravna osoba može sudjelovati u privatnopravnim odnosima na temelju načela pravne koordinacije (ravnopravnosti s drugim strankama u odnosu).
  • Npr. država može naručiti od određenog pojedinca ili poduzeća izvođenje određenih radova.
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
22
Q

DEFINIRAJTE PRAVNI POSAO I PRIRODA PRAVNIH POSLOVA

A
  • Svaka izjava volje upravljena postizanju nekog pravno dopuštenog i priznatog cilja, a kojom se prenose ili zasnivaju subjektivna prava.
  • Pravno poslovi su redovito neformalne i konsenzualne prirode. Ako ne postoje zakonska ograničenja, pravni poslovi ne moraju biti sklopljeni u pisanom obliku.
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
23
Q

NASTANAK PRAVNIH POSLOVA

A
  • Za nastanak pravnog posla bitno je očitovanje volje, a ne oblik očitovanja. Uzima se u obzir samo postojanje pravno relevantne volje, koja se može očitovati na više načina, čak i znacima.
  • Pisani su dokumenti važni u slučaju spora kao okazi (ugovori, računi, potvrde).
  • Za pravne poslove bitni su načelo autonomije stranaka i načelo dispozitivnosti. Svaki pravni posao temelji se na pravnoj osnovi i priznatom cilju.
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
24
Q

DEFINIRAJTE PRAVNU OSNOVU (TITULUS)

A
  • Pravna osnova (titulus) je činjenica koju pravni poredak određuje kao uvjet za zasnivanje nekog pravnog odnosa.
  • Npr. nevlasnik ne može prodavati tuđu stvar.
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
25
Q

PODJELA PRAVNIH POSLOVA

A
  • Jednostrani pravni posao - potrebna je izjava volje samo jednog subjekta da bi se postigao pravni učinak (npr. oporuka, ponuda). Jednostranoobvezujući pravni poslovi: posudba.
  • Dvostrani pravni poslovi - potrebna je izjava “sukladnih volja” dviju ili više subjekata da bi se postigao određeni pravni učinak. Dvostranoobvezući: kupoprodaja.
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
26
Q

OBJASNITE RAZLIKU IZMEĐU REALNIH I KONSENZUALNIH UGOVORA

A
  • Realni ugovori - kod njih je pored očitovanja i suglasnosti volja potrebna i predaja stvari, npr. posudba.
  • Konsenzualni ugovori - oni su sklopljeni na temelju očitovanja i sukladnosti volja, npr. kupoprodaja.
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
27
Q

NAVEDITE ČETIRI ELEMENTA PRAVNIH ODNOSA

A

o Pravni subjekti
o Pravna obveza
o Subjektivno pravo (pravna ovlast)
o Pravni objekt

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
28
Q

VRSTE PRAVNIH ODNOSA

A
  • Apstraktni i konkretni pravni odnosi.
    o Apstraktni: općom pravnom normom rješavaju se apstraktne pravne obveze između pravnih subjekata
    o Konkretni: stvarni odnos između konkretniih imenom i prezimenom određenih subjekata s obzirom na neki konkretni objekt
  • Jednostrano obvezujući i dvostrano obvezujući pravni odnosi.
    o Jednostrano: odnos u kojemu jedna strana ima prema drugoj strani samo pravnu obvezu, a ta druga strana ima prema prvoj samo pravno ovlaštenje (npr. darovanje)
    o Dvostrano: onaj u kome svaka stranka ima istovremeno i pravnu obvezu i pravno ovlaštenje prema drugoj strani u pravnom odnosu (npr. kupoprodaja)
  • Pravni odnosi prema vrstama objekata na koje su usmjereni: građanski (vlasnički, nasljedni) kazneni, obiteljski.
  • Pravni odnosi prema tome zasnivaju li se normama vlasti ili normama slobodne volje stranaka: javnopravni i privatnopravni.
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
29
Q

DEFINIRAJTE PRAVNI ODNOS

A
  • Pravni odnosi su društveni odnosi koji su regulirani pravnim normama. Pravne odnose možemo svesti na međuzavisno ili korelativno stanje barem dva subjekta.
  • Jedan subjekt dobiva ili raspolaže nekim objektom prava, a drugi ga gubi ili mu se nalaže da nešto učini.
  • Neka obveza ne može postojati a da joj ne odgovara neko ovlaštenje (korelativnost ovlaštenja i obveze).
30
Q

DEFINIRAJTE PRAVNE SUBJEKTE I NAVEDITE VRSTE PRAVNIH SUBJEKATA

A
  • Pravni subjekti su nositelji prava i dužnosti.
  • Vrste pravnih subjekata:
    o građani pojedinci- fizičke osobe
    o pravne osobe- institucije kojima pravni poredak priznaje posebna pravna ovlaštenja i obveze
31
Q

OBJASNITE PRAVNU I DJELATNU SPOSOBNOST

A
  • Pravni subjekti imaju dvije sposobnosti: pravnu i djelatnu.
  • Pravna sposobnost je moć subjekta da posjeduju pravna ovlaštenja i pravne obveze, svi pravni subjekti imaju pravnu sposobnost. Stječu je rođenjem, a gube smrću.
  • Djelatna sposobnost je moć subjekta da vlastitom voljom i vlastitim radnjama izaziva nastanak, promjenu i prestanak ovlaštenja i obveza. Svi pravni subjekti nemaju djelatnu sposobnost, nemaju je maloljetnici i neubrojive osobe. Stječe se punoljetnošću i gubi prestankom ubrojivosti. Djelatna sposobnost ima dvije podvrste: poslovnu sposobnost i deliktnu sposobnost.
32
Q

PODVRSTE DJELATNE SPOSOBNOSTI

A
  • Poslovna je sposobnost sposobnost da se vlastitim radnjama sklapaju pravni poslovi.
  • Deliktna je sposobnost da se bude pravno kriv, sposobnost da se odgovara za delikte.
     
33
Q

NAVEDITE I OBJASNITE VRSTE PRAVNIH OSOBA.

A
  1. Korporacija – organizirani kolektiv fizičkih osoba koji je samostalni subjekt prava. Pravno, korporacija je pravna osoba, različita od osoba koji su njezini vlasnici (dioničari) ili upravljaju djelatnostima u njezino ime (njezini direktori, službenici i ostali zaposlenici). Jedan od temeljnih motiva za organiziranje poslovnih aktivnosti u korporativnom obliku je da korporativna imovina bude pravno odvojena od osobne imovine dioničara. Korporacije su danas podložne kaznenoj odgovornosti koja je različita od odgovornosti njihovih vlasnika, direktora, ili zaposlenika
  2. Zaklada-imovina namijenjena određenoj svrsi koja ima zasebnu osobnost. Zaklada najčešće nastaje iz socijalnih i humanitarnih razloga kao doprinos znanosti, prosvjeti, kulturi i sl. Zakladom upravljaju pojedinci kao organi zaklade, a oni ne koriste njezinu imovinu koja je namijenjena korisnicima.
34
Q

POSJEDUJU LI PRAVNE OSOBE KAZNENOPRAVNU ODGOVORNOST?

A
  • Pravne osobe su danas ne samo građanskopravno, upravnopravno, već i kaznenopravno odgovorne, pa čak i moralno odgovorne za svoje postupke. Kaznenopravna odgovornost temeljena je na pojmu delikta kao protupravnog djela koje sankcionira javno pravo (zločini, prekršaji, druga kaznena djela), počiva na sankcijama.
  • Roditelji odgovaraju za svoje dijete jer su propustili provesti prijeko potreban nadzor, oni odgovaraju i kada su poduzeli sav potreban nadzor, ali je dijete svejedno nešto učinilo, za što oni moraju odgovarati.
  • Poslodavac mora naknaditi štetu koju je prouzročio njegov radnik, iako mu je dao sve upute za rad.
35
Q

KAKO SE ODREĐUJE ODGOVORNOST PRAVNE OSOBE?

A
  • Na temelju djela nekoga iz upravljačkih struktura pravne osobe (identifikacijski model).
  • Na temelju radnje bilo kojeg zaposlenika (vikarijski model).
36
Q

OBJASNITE ŠTO JE TO PRAVNI POLOŽAJ ILI STATUS

A
  • Zbroj pravne i djelatne sposobnosti nekog subjekta.
  • Jednakost svih ljudi u pravnoj sposobnosti stečena je ukidanjem ropstva. Jednakost svih ljudi s jednakim psihičkim sposobnostima u djelatnoj sposobnosti ostvarena je tek u 19. i 20. stoljeću.
37
Q

OBJASNITE NAČELO AUTONOMIJE I DISPOZITIVNOST

A
  • Prema temeljnim načelima dispozitivnosti i autonomije volje pojedinci slobodno odlučuju u koje će pravne odnose stupiti.
  • Ona dovodi do toga da svi subjekti prava nemaju jednake obveze.
38
Q

DEFINIRAJTE I NAVEDITE VRSTE PRAVNIH ČINJENICA

A
  • One činjenice koje neposredno uzrokuju pravne učinke nazivamo pravnim činjenicama
  • Pravne činjenice: prirodni događaji (nastaju neovisno o volji subjekta) i ljudske radnje (izjava volje dviju strana kojima se sklapa pravni posao).
39
Q

ŠTO SU TO PRAVNE PRETPOSTAVKE?

VRSTE PRAVNIH PRETPOSTAVKI

A
  • Pravna pretpostavka je pravna činjenica koja se smatra postojećom iako nije posve sigurno da postoji, i to zato što činjenice te vrste najčešće i postoje, pa se smatra da se ne moraju dokazivati. Pravo uzima da to nešto ipak postoji, zadovoljava se vjerojatnošću. Pravo bi izgubilo brzinu i efikasnost kada bi se moralo dokazivati svako pravno relevantnu činjenicu.
  • Ako neki pravni subjekt ne želi prihvatiti pravnu pretpostavku, dužan je dokazati suprotno! Teret dokazivanja snosi pravni subjekt koji tvrdi suprotno.
  • Vrste:
    o Oborive: dopušta se dokaz koji ih može oboriti.
    o Neoborive presumpcije: pravno se ne mogu poništiti.
40
Q

ŠTO SU TO PRAVNE FIKCIJE?

A
  • Fikcija je pravna činjenica za koju pravo tvrdi da postoji, iako se zna da ne postoji.
  • Razlog postojanja fikcije je zaštita nekog opravdanog interesa.
41
Q

RAZLIKA IZMEĐU NEOBORIVE PRETPOSTAVKE I FIKCIJE

 

A
  • Razlika između neoborive pretpostavke i fikcije: samo ona neoboriva pretpostavka za koju pravna tijela znaju da je neistinita u stvarnosti postaje fikcijom.
  • Neoborive ili apsolutne pretpostavke zapravo i nisu pretpostavke jer protiv njih nije dopuštena uporaba nikakvog dokaznog sredstva. Pravna fikcija je pak takav slučaj kada se nešto tvrdi da je istinito iako je poznato da takav stav ne odgovara istini.
42
Q

KAKO SE SPOZNAJU PRAVNE ČINJENICE

A
  • Pravne činjenice u konkretnom pravnom odnosu spoznaju se neposrednim zapažanjem i izvođenjem dokaza.
43
Q

DOKAZI

A
  • Pravni dokazi su sredstva kojima se utvrđuje postojanje ili nepostojanje pravnih činjenica na koje se stranke u pravnom postupku pozivaju i koje su sporne. - Dokazima se potvrđuju ili pobijaju tvrdnje subjekata u sporu glede njihovih prava i obveza.
  • U modernom pravu vrijedi načelo slobodnog izvođenja i slobodne sudačke ocjene dokaza.
  • Osobe koje imaju zadatak izvođenja i ocjene dokaza su suci.
  • Najčešći dokazi:
    o Isprave (osobne isprave, indeksi, pisani pravni poslovi, potvrde liječnika, potvrde o isplati i dr.)
    o Iskazi svjedoka (osobe koje mogu imati neka saznanja o spornim činjenicama),
    o Iskazi vještaka (osobe sa stručnim znanjem),
    o Očevid službene osobe, kojim se činjenice utvrđuju opažanjem vlastitim osjetilima ili pomagalima (npr. promatranje mjesta i predmeta delikta).
44
Q

INDICIJE

A
  • Indicijski se dokazi sastoje u dokazivanju pomoću sporednih okolnosti koje navode na zaključak da je neka tvrdnja vjerojatna.
45
Q

PRESTANAK DJELATNE SPOSOBNOSTI

A
  • Djelatna sposobnost odnosi se na pravo subjekta da može svojim činjenjem i propuštanjem stvarati situacije koje su pravnog karaktera.
  • Nakon smrti neka se subjektivna prava gase. To su neprenosiva subjektivna prava koja se ne mogu prenositi s jednog subjekta na drugog. Gase se i neprenosive pravne obveze. Takve su obveze vezane uz određenu osobu i njene djelatne mogućnosti (personalne obveze).
  • Prava koja su po svojoj prirodi prenosiva prelaze na druge osobe, što se može utvrditi i u posebnoj parnici, a to su pretežno imovinska prava (pravo vlasništva). Pravna obveza je prenosiva ako se smrću subjekta njezino ispunjenje može zahtijevati od drugoga.
46
Q

GRAĐANSKOPRAVNA ODGOVORNOST

A
  • Najčešće počiva na pojmu štete, kao i na potrebi njezina uklanjanja kao imovinskog gubitka. Zasniva se na općoj zabrani nanošenja štete drugome.
  • Nastaje iz dvaju osnova: deliktom i neispunjenjem ugovorne obveze. Ako se prekrši opća dužnost između osobe koja je uzrokovala štetu i osobe koja je štetu pretrpjela nastaje građanskopravni odnos: jedna osoba je dužna popraviti štetu, a druga je to ovlaštena zahtijevati.
  • Građanskopravna odgovornost razlikuje se od kaznenopravne odg. po naravi štetnog djela (imovinska šteta), po sankcijama(novčana naknada), te po samoj pravnoj osnovi (štetna radnja ili ugovor).
  • Zahtjevi za naknadu štete čine najveći broj sudskih sporova.
47
Q

KAZNENOPRAVNA ODGOVORNOST

A
  • Utemeljena je na pojmu delikta kao protupravnog djela koje sankcionira javno pravo (zločin, prekršaji i druga kaznena djela), a počiva na sankcijama koje nazivamo kaznama.
  • Za utvrđivanje odgovornosti i kazne bitni su elementi: postojanje protupravnog djela i krivnje.
  • Utvrđuje se u posebnoj grani sudskog postupka (kaznenom postupku) koji se pokreće po službenoj dužnosti.
48
Q

GRAĐANSKOPRAVNE SANKCIJE

A
  • Građanskopravne sankcije po pravilu ne pogađaju osobu protupravne radnje, nego njegovu imovinu. Tako su sankcije građanskog prava pretežno imovinske prirode, a najčešće se svode na određivanje šteta.
  • Građanskopravne sankcije možemo svrstati u 3 grupe: naknada štete, raskid ugovora, naturalne činidbe.
  • Oštećenik je dužan dokazati postojanje veze između štetne radnje i štete.
49
Q

KAZNENOPRAVNE SANKCIJE

A
  • Glavna svrha kažnjavanja su generalna i specijalna prevencija. Generalna prevencija ide za tim da se spriječi delinkventno ponašanje, a specijalna usmjerena je tomu da se onemogući da prekršitelj i dalje čini takva djela.
  • Dijele se na:
    o Mjere upozorenja, usmjerivanja ili druge primjerene mjere utjecaja na ličnost maloljetnika,
    o Mjere pojačanog nadzora,
    o Zavodske mjere.
50
Q

OPĆE PRETPOSTAVKE ODGOVORNOSTI

A
  • Delikt ili protupravna radnja (objektivni element),
  • Uzročna veza između štetne radnje i subjekta,
  • Krivnja (subjektivni element).
51
Q

DELIKTNA SPOSOBNOST MALOLJETNIKA

A
  • Prema našem pravu maloljetnici su potpuno neodgovorni do navršene sedme godine života. Smatra se da su nesposobni za rasuđivanje (neoboriva presumpcija). Za štetu odgovaraju njegovi roditelji ili druge osobe (skrbnik, škola ili druga ustanova ako je bio pod njihovim nadzorom). Roditelji odgovaraju po pravilima objektivne odgovornosti.
  • Maloljetnik od 7. do 14. godine nije deliktno sposoban, ali će biti ako se dokaže da je pri počinjenju građanskog delikta bio sposoban za rasuđivanje (njegova deliktna nesposobnost je oboriva predmnijeva). Teret dokaza je na oštećeniku.
  • Maloljetnik koji je navršio 14. godina potpuno je deliktno sposoban ako je duševno zdrav. Duševno zdravlje se predmnijeva.
  • Mlađem maloljetniku (14-16) mogu se izreći odgojne mjere, a starijem maloljetniku (16-18) samo iznimno i kazna zatvora.
52
Q

POJAM ZASTUPANJA

A
  • Odnosi zastupstva se zasnivaju na međusobnom povjerenju stranaka te na načelu dobre vjere. Razvija se najprije u obliku posrednog zastupanja, kasnije se razvija u pojam neposrednog zastupanja.
53
Q

VRSTE ZASTUPANJA

A
  • Zakonsko zastupanje,
  • Ugovorno zastupanje,
  • Posredno zastupanje,
  • Neposredno zastupanje
54
Q

OBJASNITE RAZLIKU IZMEĐU NEPOSREDNOG I POSREDNOG ZASTUPANJA

A
  • Posredno zastupanje: ugovor osobite vrste kojim se jedna strana obvezivala izvršiti za drugoga besplatno neki posao. Mandatar je bio dužan uredno ispuniti svoju obvezu, ali istupiti u svoje ime iako na račun drugoga.
  • Neposredno zastupanje: čini takav pravni odnos između dva subjekta prava po kojemu jedna istupa u ime i na račun drugoga štiteći interese zastupanog.
55
Q

UGOVORNO ZASTUPANJE

A
  • Namijenjeno je prvenstveno fizičkim osobama koje imaju djelatnu sposobnost. Sve te osobe mogu ugovorom o zastupanju ovlastiti drugu osobu da ih zastupa u određenim pravnim odnosima.
  • Odvjetnici su stručno osposobljene osobe koje se bave pružanjem pravne pomoći i zastupanjem kao samostalnom djelatnošću.
  • Razlozi zašto subjekti trebaju ovakvo zastupanje su: zbog toga što nemaju pravničkog znanja, zauzetost ili odsutnost s mjesta gdje treba obaviti pravnu radnju.
56
Q

ZAKONSKO ZASTUPANJE

A
  • Zakonsko zastupanje se primjenjuje u slučajevima kada neka osoba nema djelatnu sposobnost ili je ona iz nekih razloga ograničena ili umanjena, onda se pojavljuje potreba da ju netko drugi zastupa, što se odnosi na pravne poslove i druge radnje pravnog karaktera.
  • Roditelji su prirodni zastupnici svoje djece u svim pitanjima koja se tiči njihovih interesa, osobito imovinskih.
57
Q

NAVEDITE I OBJASNITE TRI ELEMENTA POTREBNA ZA UGOVORNO ZASTUPANJE

A
  • Za ugovorno zastupanje potrebna su tri elementa:
    o Nalog (ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac da za račun nalogodavca poduzme određene poslove)
    o Punomoć (daje se za određeni posao, cijelu vrstu poslova ili za sve vrste poslova koje se tiču opunomoćitelja)
    o Prihvat naloga.
58
Q

PRAVNI OBJEKTI

A
  • Objekt prava je neki razlog koji povezuje pravne subjekte u pravni odnos. Nema pravnog odnosa bez pravnog objekta, jer bi takvom odnosu nedostajala praktična svrha.
  • Treba naglasiti da postoji i tradicionalno shvaćanje pravnog objekta koji razlikuje objekte prvog i drugog reda.
59
Q

PODJELA PRAVNIH OBJEKATA

A
  • Pravne objekte I. reda: uvijek je neka ljudska radnja u širom smislu.
  • Pravne objekte II. reda: ona vrijednost koja je objektom I. reda pretpostavljena.
     stvari (knjiga, novac),
     posebna ljudska radnja ili propust,
     nematerijalna dobra (ugled, obrazovanje)
     subjektivna prava
60
Q

LJUDSKE RADNJE

A
  • Pojam ljudske radnje obuhvaća pored aktivnih ljudskih radnji (činidbi) i pasivne ljudske radnje (propuste).
61
Q

STVARI

A
  • U pravnom se prometu pojavljuju različite stvari koje razlikujemo prema više kriterija:
    o pokretne – nepokretne: pokretne stvari su sve stvari koje se mogu pokretati ili prenositi bez da im se uništi struktura, a nepokretne su dijelovi Zemljine površine
    o zamjenjive – nezamjenjive: zamjenjive se u pravnom prometu pojavljuju kao generičke (rod, vrsta) jer se određuju po vrsti, broju, mjeri (npr. voće, crijep), a nezamjenjive su idealno određene
    o potrošne – nepotrošne: potrošne se jednokratnom upotrebom uništavaju ili im se vrijednost bitno umanjuje (npr. živežne namirnice). Zamjenjive stvari su redovito i potrošne
    o djeljive – nedjeljive: nedjeljive se ne mogu rastaviti, a da im se ne uništi bit ili ne umanji vrijednost.
62
Q

IMOVINSKA I NEIMOVINSKA DOBRA.

A
  • Imovinska dobra mogu se izraziti u novcu, a nisu strogo osobne prirode. U pravilu se mogu razmjenjivati (ustupati drugima). Ona se odnose na : stvari (vlasništvo), tražbine iz obveznih odnosa, dionička prava.
  • Neimovinska dobra- pravo zaštićuje neke osobne interese, koji nemaju strogo određenu tržišnu vrijednost. Dobra koja se odnose na misaone tvorevine. Povreda takvih dobara dovodi do nematerijalne štete.
    o Čast ili ugled
    o Autorska prava
    o Industrijsko vlasništvo
63
Q

MOGU LI LJUDSKO TIJELO ILI DIJELOVI TOG TIJELA BITI OBJEKTI PRAVNOG ODNOSA?

A
  • Ne. U suvremenim pravnim porecima ljudsko tijelo i njegovi dijelovi su načelno “izvan prometa” (res extra commercium).
  • Dijelovi ljudskog tijela iznimno mogu biti objekti prava ali se mora usvojiti humanitarno načelo. Zabranjeno je oglašavanje potrebe ili dostupnosti dijela ljudskoga tijela radi ponude ili traženja novčane naknade ili druge materijalne koristi.
  • Nailazimo na problem darivatelji krvi i organa.
64
Q

NASTANAK PRAVNIH ODNOSA

A
  • Pravni odnosi nastaju kao djelovanja nekih pretpostavki ili činjenica koje možemo promatrati i kao faktičke i kao normativne pojave. Potrebne su i neke činjenice koje izazivaju pravne učinke-pravne činjenice. One mogu prirodni događaji ili ljudske radnje.
  • Pretpostavke za nastanak pravnih odnosa: pravno pravilo, pravni subjekt i pravni objekt.
65
Q

PRESTANAK PRAVNIH ODNOSA

A
  • Za prestanak pravnih odnosa vrijede iste pretpostavke kao i za njihov nastanak, pri čemu je glavno pitanje važi li ili ne pravna norma koja uređuje neki konkretni odnos (prestanak pravnog pravila, pravnog subjekta ili pravnog objekta);
    o Ispunjenje obveze;
    o Vlastita odluka (npr. oprost duga);
    o Konfuzija (kada se subjektivno pravo i pravna obveza sjedine u istoj osobi);
    o Kompenzacija (kada između dotičnih stranaka postoje istovrsna uzajamna potraživanja).
66
Q

GRAMATIČKO TUMAČENJE

A
  • Leksičko tumačenje se sastoji u traženju značenja jezičnih znakova iz kojih su sastavljeni pravnih tekstovi. To su po pravilu riječi čiji smisao utvrđujemo prema njihovoj uobičajenoj upotrebi.
  • Za jezično se tumačenje traži određeno stručno znanje koje posjeduju samo pravnici.
67
Q

AUTENTIČNO ILI VJERODOSTOJNO TUMAČENJE

A
  • Poseban oblik tumačenja je vjerodostojno (autentično) tumačenje. Njega obavlja sam donositelj norme s obzirom na normu koju je stvorio.
  • Pravilo je da se svaka nejasnoća ili nepotpunost normativnih sadržaja može ukloniti sudskom interpretacijom
68
Q

PRAVNE USTANOVE (INSTITUCIJE)

A
  • Skup pravnih pravila koji reguliraju istu ili sličnu materiju.
  • Manje su od grane prava, a veće od pravne norme.
  • Odgovaraju na pitanja kako urediti konkretne društvene odnose, a već rimsko pravo poznaje dva osnovna instituta: vlasništvo i brak.
69
Q

PRAVNE GRANE

A
  • Ustavno pravo,
  • Upravno pravo,
  • Sudsko pravo,
  • Kazneni postupak,
  • Građansko pravo,
  • Bračno pravo,
  • Radno pravo,
  • Trgovačko pravo.
70
Q

PRAVNA PODRUČJA

A
  • Pravno područje skup je pravnih grana koje imaju neke važne zajedničke značajke, suprotne značajkama drugog pravnog područja.
  • Materijalno i formalno pravo, javno i privatno pravo, državno i autonomno pravo, unutrašnje i međunarodno pravo.
71
Q

OBJASNITE RAZLIKU IZMEĐU JAVNOG I PRIVATNOG PRAVA

A
  • Ta dva tipa pravnih odnosa i normi počivaju ne na razlikovanju subjekata nego na kriteriju vršenja vlasti, odnosno na autonomiji subjekata, tj. adresata kojima je norma upućena.

Pravo (1 decks)

Brainscape helps you reach your goals faster, through stronger study habits.
© 2024 Bold Learning Solutions. Terms and Conditions