I. dio - jezik, norme pravo Flashcards
do 107. str. u knjizi
- Uporaba riječi pravo
riječ pravo nema jedno, nedvosmisleno značenje, uporabljuje se u barem 4 različita konteksta
- pravo u objektivnom smislu/objektivno pravo (law)
skup normi ili pravila određene vrste usmjerenih na ponašanja ljudi kojima se uređuje:
a) suzbijanje ponašanja ocijenjenih društveno opasnima
b) raspodjela dobara i usluge pojedincima i skupinama
c)ustanovljivanje i dodjeljivanje javne vlasti
npr. hrvatsko pravo, međunarodno pravo itd.
- unutarnja razdioba objektivnog prava
skup normi, ali ukupnost samo jednog dijela (podskupa) tog skupa
npr. građansko pravo, ustavno pravo itd.
- pravo u subjektivnom smislu/ subjektivno pravo (right)
označava nekom subjektu pripisanu mogućnost , dopuštenje ili vlast; umjetna kakvoća, ljudi imaju ako i kad su im pripisana
logički ovisi o objektivnom pravu - ljudi subjektivna prava imaju na osnovi objektivnog prava
npr. “Ljudi imaju pravo na štrajk”
- pravni automatizam
riječ pravo nema samostalno značenje, stječe ga jedino s prilogom “sukladno”
“sukladno pravu” = automatski tj. bez posredovanja nekoga ili nečega
automatizam logički ovisi o objektivnom pravu
npr. “U slučaju odsutnosti rektora sukladno pravu zamjenjuje ga prorektor”
- moral
- društveni ili pozitivni- skup vrijednosti, shvaćanja dobroga, osjećaj pravednosti i pravila ponašanja u nekom društvenom okružju
- poseban, kritički ili idealni- skup vrijednosti, shvaćanja dobroga, osjećaja pravednosti i pravila
ponašanja poduprtih nekom moralnom doktrinom (npr. doktrina liberalnog morala, doktrina kršćanskog morala itd.)
- moral v. pravo
sličnosti - oba su normativni poredci ponašanja, skupovi pravila ili normi koji za predmet imaju postupanje, ponašanje ljudi
razlike - pravo u odnosu na moral ima dvije važne razlike - 1. pravni poredci uređuju svakovrsna ponašanja, ali imaju tipičan i razlikovni sadržaj; samo pravni poredci uređuju uporabu sile, fizičke prisile; pravo je tehnika postizanja željenog ponašanja prisilnim lišavanjem vlasništva/ slobode/ života…. 2. pravni poredci imaju jedinstvenu strukturu, mnogo složeniju od moralnih; uključuju norme koje uređuju tko i kako može stvarati nove norme ili primjenjivati postojeće
- pravo uređuje i svoje vlastito stvaranje i primjenu
- (norme o ponašanju) + norme kojima se uspostavljaju i raspoređuju vlasti (nadležnost)
MORAL i PRAVO - normativni poredci različite vrste, razlikuju se koliko po sadržaju toliko i po strukturi što ne znači da nisu povezani
- pojmovni odnosi
pojmovan je svaki odnos između 2 ili više pojmova, takav da se jednog od njih ne može definirati bez upućivanja na onaj drugi
- definicija
iskaz kojim se uspostavlja odnos između pojmova, onoga koji se definira te onih koji se uporabljuju za njegovo definiranje
npr. neženja
- definicije se odnose na riječi, a ne na stvari- njima se oblikuju pojmovi
- standardni oblik definicije je – „x“ znači „y“
- npr. Demokracija znači vladavina naroda.
x= definiendum (sintagma koja se definira)
y= definiens (izraz kojim ga se definira)
- Nužni i kontingentni odnosi
a) odnos je nužan kada ne može ne postojati tj. postoji kakve god bile okolnosti
npr. odnos između normi i prava. Pravo je skup normi i ako je nešto pravo onda to ne može ne biti skup normi
nužni odnosi = pojmovni odnosi
b) odnos je kontigentan ili činjenični kada može postojati ili ne postojati
npr. cenzura i sloboda tiska, sloboda tiska može postojati ili ne postojati( biti podvrgnut cenzuri)
kontigentni odnosi = činjenični odnosi
- Postoje li između prava i morala pojmovni ili nužni odnosi?
Dva su moguća odgovora
-
Pravnim naturalizmom ili jusnaturalizmom naziva se ono gledište koje na to pitanje odgovara potvrno
Pravo je skup dobrih i pravednih normi, ako neki skup normi nije dobar i pravedan onda nije pravo -
Pravnim pozitivizmom ili juspozitivizmom naziva se ono gledište koje na to pitanje odgovara niječno
Pravo nije nužno dobro ili pravedno, ima pravednih i nepravednih pravnih normi
- Činjenični odnosi
Između prava i morala postoje očiti činjenični kontingentni odnosi, posebno uzročni
Pravo je pod utjecajem morala u 2 smisla
1. sadržaj prava ovisi o kritičkom moralu normotvorca tj. pod utjecajem je njihova kritičkog morala (njihovi moralni nazori, osjećaji pravednosti..)
2. sadržaj prava barem djelomično odražava društveni moral tj. općeprihvaćene moralne nazore
- pravo pak može utjecati na moral društva tj. na promjenu društvenih moralnih uvjerenja
- “Pravna norma”
svaki iskaz koji se susreće u izvorima prava
2 podrazreda
- podrazred normi u užem smislu
- podrazred normi u širem smislu
- Norma u užem smislu
a) propis (zapovijed učiniti ili propustiti)
b) pogodbena struktura
c) sadržaj opći i apstraktan
14.1. Norma kao propis
Norma = propis, zapovijed
riječ propis = 3 značenja
- propis kao akt - propisom se naziva akt propisivanja, tj. jezični akt (čin) namijenjen usmjeravanju ljudskog ponašanja, upravljanju njime, utjecanju na njega te njegovu mijenjanju
2.propis kao iskaz - propisujući iskaz kojim se izvodi dotični jezični akt
- propisujući iskaz je iskaz koji se odnosi na ponašanje (radnju ili propuštanje) i koji to ponašanje kvalificira kao obvezno ili trebano
- zapovijed = kvalificiranje obveznom neke radnje
pokoravanje zapovijedi = izvršavanje
- prohibicija (zabrana) = kvalificiranje obveznim nekog propuštanja
pokoravanje zabrani = pridržavanje
- propisujućim iskazima se izražavaju propisi -> upravlja se ponašanjem adresata
- propisi i samo oni podložni su pokoravanju i kršenju
- propis kao značenje - ono što je propisano odnosno sadržaj akta propisivanja, značenje propisujućeg iskaza koje je rezultat tumačenja samoga iskaza
14.2. Norma kao propis s pogodbenom strukturom
Pravna norma može se rekonstruirati kao pogodbeni iskaz u kojemu se navodi što treba učiniti ili propustiti ako se ostvare određene okolnosti
- pravne norme su pogodbeni/ hipotetički propisi
( Zabranjeno je ubiti ❌, Ako netko prouzroči smrt druge osobe onda ga treba kazniti ✅)
2 sastavna elementa hipotetičkog
iskaza
1) antecedent (Č) - dio iskaza u kojemu se određuje uvjet (Ako…)
-> odnosi se na razred činjeničnih okolnosti (npr. dva subjekta su sklopila ugovor)
-> činjenično stanje -> predmet je uređivanja-> Što je uređeno?
2) konsekvent (P) - dio iskaza u kojemu se utvrđuje posljedica (..onda..)
-> razred pravnih posljedica (npr. obveza izvršenja ugovornih obveza)
-> način uređivanja-> Kako je uređeno?
14.3. Norma kao opći propis
Norma - opći propis tj. pravilo ponašanja
Pojedinačni propis - propis koji za predmet ima pojedinačno činjenično stanje to jest konkretno činjenično stanje (npr. ubojstvo Luke od strane Karle)
Opći propis - propis koji za predmet ima razred činjeničnih stanja to jest apstraktno činjenično stanje (ne ubojstvo Luke od strane Karle nego sva ubojstva koja bilo tko počini protiv bilo koga)
14.4 Norma kao apstraktni propis
propis apstraktan -> kada apstrahira tj. kada je neovisan o svakom konkretnom činjeničnom stanju
Dva pojma apstraktnost
1. propis nije apstraktan kada se odnosi na jedno pojedinačno konkretno činjenično stanje a ne na razred činjeničnih stanja
to je pojam apstraktnosti koji se uobičajeno prihvaća
2. propis nije apstraktan kad se odnosi na činjenično stanje (svejedno je li na jedno ili na razred) koje je prošlo, već nastupilo i stoga ranije utvrđeno ili u svakom slučaju, utvrdivo ( “Navedeni porez treba platiti na dohodak ostvaren u prošloj godini”)
1.1. propis je apstraktan kada je opći
1.2 propis je apstraktan kada određuje u pogledu budućih činjeničnih stanja, stoga nije unatražnodjelujući (retroaktivan)
- Unatražnodjelujući propis
Propis je unatražnodjelujući tj. retroaktivan kada pravnu posljedicu povezuje s činjenicom koja je nastala prije nego što je dotičan propis ugledao svjetlo dana
- Određivanje v. rješavanje
Pojam apstraktnosti-> neunatražno djelovanje - omogućuje razlikovanje
- “određivanja” za buduće vrijeme (pro futuro) od
- rješavanja za prošlo vrijeme (pro praeterito)
to jest normi od rješidbi
- Norme i rješidbe imaju različitu logičku strukturu
1.1. norme - opći, apstraktni, neunatražnodjelujući propisi; pogodbena logička struktura (Ako.., onda…)
2.1 rješidbe - unatražnodjelujući propis opći ili pojedinačan; može bit formulirana (S obzirom na to da..) - retroaktivni propis
Odrediti znači utanačiti pravnu posljedicu općeg i apstraktnog činjeničnog stanja tj. odlučiti ex ante u odnosu na razred budućih č.s. čije se nastupanje zbog toga i pretpostavlja
Riješiti znači utanačiti pravnu posljedicu jednog ili više konkretnih č.s. tojest odlučiti ex post facto u odnosu na točno određeno određene okolnosti koje su već nastupile
Shema rasuđivanja
Ako netko ubije, onda ga treba kazniti
Karla je ubila Luku
Stoga, Karlu treba kazniti
određuje onaj tko utanačuje
normativnu premisu toga raduđivanja -> Ako netko ubije, onda ga treba kazniti
rješava onaj tko utvrđuje da je Karla ubila Luku i stoga zaključuje da Karlu treba kazniti
“S obzirom na to da je Karla ubila Luku, Karlu treba kazniti”
antecedent rješidbe nije toliko uvijet konsekventa koliko njegovo obrazloženje -> antecedent norme odnosi se na buduće kontingentne činjenice dok se antecedent rješidbe odnosi na činjenice koje su već nastupile
- Vrste normi; norme u općenitom smislu
- norme o nadležnosti
- dopuštajuće norme
- definirajuće norme
- tumačeće norme (interpretirajuće)
- upućujuće norme
- norme o sposobnosti djelovanja normi
- norme o sukobima između normi
- ukidajuće norme
17.1. norme o nadležnosti
- norme kojima se dodjeljuju vlasti
- one norme kojima se ustanovljuje tijelo vlasti, tj. nekom subjektu dodjeljuje nadležnost (vlast) stvaranja i ukidanja drugih normi ili ovisno o slučaju, njihova primjenjivanja.
Članak 81. Ustava Republike Hrvatske Hrvatski sabor: odlučuje o donošenju i promjeni ustava, donosi zakone..
Člancima 71. i 81. Ustava Republike Hrvatske izražava se norma o nadležnosti kojom se ustanovljuje Hrvatski sabor kao tijelo (organ) vlasti te mu se dodjeljuje zakonodavna vlast, tj. nadležnost (vlast) stvaranja (donošenja) i ukidanja zakona. Člankom 81. Ustava Republike Hrvatske izražava se i norma o nadlež- nosti kojom se Hrvatskom saboru dodjeljuje vlast donošenja i promjene ustava
17.2 Dopuštajuće norme
- norme kojima se određeno ponašanje kvalificira kao dopušteno, neobvezno ili slobodno (istodobno dopušteno i neobvezno)
Članak 42. Ustava Republike Hrvatske Svakom se priznaje pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u skladu sa zakonom.
Člankom 42. Ustava Republike Hrvatske izražava se dopuštajuća norma kojom se javno okupljanje i mirni prosvjed kvalificiraju kao slobodna ponašanja (tj. istodobno dopuštena i neobvezna ponašanja).
17.3. Definirajuće norme
- one norme kojima se određuje značenje neke riječi ili sintagme koja se uporabljuje u formulaciji drugih normi
Članak 87., stavak 4. Kaznenog zakona
(4) Vojna osoba je djelatna vojna osoba, ročnik, pričuvnik i kadet te državni službenik i namještenik raspoređen na službu u Oružanim snagama Republike Hrvatske
Člankom 87., stavkom 4. Kaznenog zakona izražava se definirajuća norma (norma-definicija) kojom se određuje značenje sintagme “vojna osoba” koja se uporabljuje u formulaciji drugih normi