I. dio - jezik, norme pravo Flashcards

do 107. str. u knjizi

1
Q
  1. Uporaba riječi pravo
A

riječ pravo nema jedno, nedvosmisleno značenje, uporabljuje se u barem 4 različita konteksta

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
2
Q
  1. pravo u objektivnom smislu/objektivno pravo (law)
A

skup normi ili pravila određene vrste usmjerenih na ponašanja ljudi kojima se uređuje:
a) suzbijanje ponašanja ocijenjenih društveno opasnima
b) raspodjela dobara i usluge pojedincima i skupinama
c)ustanovljivanje i dodjeljivanje javne vlasti
npr. hrvatsko pravo, međunarodno pravo itd.

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
3
Q
  1. unutarnja razdioba objektivnog prava
A

skup normi, ali ukupnost samo jednog dijela (podskupa) tog skupa
npr. građansko pravo, ustavno pravo itd.

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
4
Q
  1. pravo u subjektivnom smislu/ subjektivno pravo (right)
A

označava nekom subjektu pripisanu mogućnost , dopuštenje ili vlast; umjetna kakvoća, ljudi imaju ako i kad su im pripisana
logički ovisi o objektivnom pravu - ljudi subjektivna prava imaju na osnovi objektivnog prava
npr. “Ljudi imaju pravo na štrajk”

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
5
Q
  1. pravni automatizam
A

riječ pravo nema samostalno značenje, stječe ga jedino s prilogom “sukladno”
“sukladno pravu” = automatski tj. bez posredovanja nekoga ili nečega
automatizam logički ovisi o objektivnom pravu
npr. “U slučaju odsutnosti rektora sukladno pravu zamjenjuje ga prorektor”

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
6
Q
  1. moral
A
  1. društveni ili pozitivni- skup vrijednosti, shvaćanja dobroga, osjećaj pravednosti i pravila ponašanja u nekom društvenom okružju
  2. poseban, kritički ili idealni- skup vrijednosti, shvaćanja dobroga, osjećaja pravednosti i pravila
    ponašanja poduprtih nekom moralnom doktrinom (npr. doktrina liberalnog morala, doktrina kršćanskog morala itd.)
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
7
Q
  1. moral v. pravo
A

sličnosti - oba su normativni poredci ponašanja, skupovi pravila ili normi koji za predmet imaju postupanje, ponašanje ljudi
razlike - pravo u odnosu na moral ima dvije važne razlike - 1. pravni poredci uređuju svakovrsna ponašanja, ali imaju tipičan i razlikovni sadržaj; samo pravni poredci uređuju uporabu sile, fizičke prisile; pravo je tehnika postizanja željenog ponašanja prisilnim lišavanjem vlasništva/ slobode/ života…. 2. pravni poredci imaju jedinstvenu strukturu, mnogo složeniju od moralnih; uključuju norme koje uređuju tko i kako može stvarati nove norme ili primjenjivati postojeće
- pravo uređuje i svoje vlastito stvaranje i primjenu
- (norme o ponašanju) + norme kojima se uspostavljaju i raspoređuju vlasti (nadležnost)
MORAL i PRAVO - normativni poredci različite vrste, razlikuju se koliko po sadržaju toliko i po strukturi što ne znači da nisu povezani

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
8
Q
  1. pojmovni odnosi
A

pojmovan je svaki odnos između 2 ili više pojmova, takav da se jednog od njih ne može definirati bez upućivanja na onaj drugi

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
9
Q
  1. definicija
A

iskaz kojim se uspostavlja odnos između pojmova, onoga koji se definira te onih koji se uporabljuju za njegovo definiranje
npr. neženja
- definicije se odnose na riječi, a ne na stvari- njima se oblikuju pojmovi
- standardni oblik definicije je – „x“ znači „y“
- npr. Demokracija znači vladavina naroda.
x= definiendum (sintagma koja se definira)
y= definiens (izraz kojim ga se definira)

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
10
Q
  1. Nužni i kontingentni odnosi
A

a) odnos je nužan kada ne može ne postojati tj. postoji kakve god bile okolnosti
npr. odnos između normi i prava. Pravo je skup normi i ako je nešto pravo onda to ne može ne biti skup normi
nužni odnosi = pojmovni odnosi
b) odnos je kontigentan ili činjenični kada može postojati ili ne postojati
npr. cenzura i sloboda tiska, sloboda tiska može postojati ili ne postojati( biti podvrgnut cenzuri)
kontigentni odnosi = činjenični odnosi

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
11
Q
  1. Postoje li između prava i morala pojmovni ili nužni odnosi?
A

Dva su moguća odgovora

  1. Pravnim naturalizmom ili jusnaturalizmom naziva se ono gledište koje na to pitanje odgovara potvrno
    Pravo je skup dobrih i pravednih normi, ako neki skup normi nije dobar i pravedan onda nije pravo
  2. Pravnim pozitivizmom ili juspozitivizmom naziva se ono gledište koje na to pitanje odgovara niječno
    Pravo nije nužno dobro ili pravedno, ima pravednih i nepravednih pravnih normi
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
12
Q
  1. Činjenični odnosi
A

Između prava i morala postoje očiti činjenični kontingentni odnosi, posebno uzročni
Pravo je pod utjecajem morala u 2 smisla
1. sadržaj prava ovisi o kritičkom moralu normotvorca tj. pod utjecajem je njihova kritičkog morala (njihovi moralni nazori, osjećaji pravednosti..)
2. sadržaj prava barem djelomično odražava društveni moral tj. općeprihvaćene moralne nazore
- pravo pak može utjecati na moral društva tj. na promjenu društvenih moralnih uvjerenja

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
13
Q
  1. “Pravna norma”
A

svaki iskaz koji se susreće u izvorima prava
2 podrazreda
- podrazred normi u užem smislu
- podrazred normi u širem smislu

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
14
Q
  1. Norma u užem smislu
A

a) propis (zapovijed učiniti ili propustiti)
b) pogodbena struktura
c) sadržaj opći i apstraktan

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
15
Q

14.1. Norma kao propis

A

Norma = propis, zapovijed
riječ propis = 3 značenja

  1. propis kao akt - propisom se naziva akt propisivanja, tj. jezični akt (čin) namijenjen usmjeravanju ljudskog ponašanja, upravljanju njime, utjecanju na njega te njegovu mijenjanju

2.propis kao iskaz - propisujući iskaz kojim se izvodi dotični jezični akt
- propisujući iskaz je iskaz koji se odnosi na ponašanje (radnju ili propuštanje) i koji to ponašanje kvalificira kao obvezno ili trebano
- zapovijed = kvalificiranje obveznom neke radnje
pokoravanje zapovijedi = izvršavanje
- prohibicija (zabrana) = kvalificiranje obveznim nekog propuštanja
pokoravanje zabrani = pridržavanje
- propisujućim iskazima se izražavaju propisi -> upravlja se ponašanjem adresata
- propisi i samo oni podložni su pokoravanju i kršenju

  1. propis kao značenje - ono što je propisano odnosno sadržaj akta propisivanja, značenje propisujućeg iskaza koje je rezultat tumačenja samoga iskaza
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
16
Q

14.2. Norma kao propis s pogodbenom strukturom

A

Pravna norma može se rekonstruirati kao pogodbeni iskaz u kojemu se navodi što treba učiniti ili propustiti ako se ostvare određene okolnosti
- pravne norme su pogodbeni/ hipotetički propisi
( Zabranjeno je ubiti ❌, Ako netko prouzroči smrt druge osobe onda ga treba kazniti ✅)
2 sastavna elementa hipotetičkog
iskaza
1) antecedent (Č) - dio iskaza u kojemu se određuje uvjet (Ako…)
-> odnosi se na razred činjeničnih okolnosti (npr. dva subjekta su sklopila ugovor)
-> činjenično stanje -> predmet je uređivanja-> Što je uređeno?
2) konsekvent (P) - dio iskaza u kojemu se utvrđuje posljedica (..onda..)
-> razred pravnih posljedica (npr. obveza izvršenja ugovornih obveza)
-> način uređivanja-> Kako je uređeno?

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
17
Q

14.3. Norma kao opći propis

A

Norma - opći propis tj. pravilo ponašanja
Pojedinačni propis - propis koji za predmet ima pojedinačno činjenično stanje to jest konkretno činjenično stanje (npr. ubojstvo Luke od strane Karle)
Opći propis - propis koji za predmet ima razred činjeničnih stanja to jest apstraktno činjenično stanje (ne ubojstvo Luke od strane Karle nego sva ubojstva koja bilo tko počini protiv bilo koga)

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
18
Q

14.4 Norma kao apstraktni propis

A

propis apstraktan -> kada apstrahira tj. kada je neovisan o svakom konkretnom činjeničnom stanju

Dva pojma apstraktnost
1. propis nije apstraktan kada se odnosi na jedno pojedinačno konkretno činjenično stanje a ne na razred činjeničnih stanja
to je pojam apstraktnosti koji se uobičajeno prihvaća
2. propis nije apstraktan kad se odnosi na činjenično stanje (svejedno je li na jedno ili na razred) koje je prošlo, već nastupilo i stoga ranije utvrđeno ili u svakom slučaju, utvrdivo ( “Navedeni porez treba platiti na dohodak ostvaren u prošloj godini”)
1.1. propis je apstraktan kada je opći
1.2 propis je apstraktan kada određuje u pogledu budućih činjeničnih stanja, stoga nije unatražnodjelujući (retroaktivan)

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
19
Q
  1. Unatražnodjelujući propis
A

Propis je unatražnodjelujući tj. retroaktivan kada pravnu posljedicu povezuje s činjenicom koja je nastala prije nego što je dotičan propis ugledao svjetlo dana

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
20
Q
  1. Određivanje v. rješavanje
A

Pojam apstraktnosti-> neunatražno djelovanje - omogućuje razlikovanje

  1. “određivanja” za buduće vrijeme (pro futuro) od
  2. rješavanja za prošlo vrijeme (pro praeterito)
    to jest normi od rješidbi
  • Norme i rješidbe imaju različitu logičku strukturu
    1.1. norme - opći, apstraktni, neunatražnodjelujući propisi; pogodbena logička struktura (Ako.., onda…)
    2.1 rješidbe - unatražnodjelujući propis opći ili pojedinačan; može bit formulirana (S obzirom na to da..) - retroaktivni propis

Odrediti znači utanačiti pravnu posljedicu općeg i apstraktnog činjeničnog stanja tj. odlučiti ex ante u odnosu na razred budućih č.s. čije se nastupanje zbog toga i pretpostavlja
Riješiti znači utanačiti pravnu posljedicu jednog ili više konkretnih č.s. tojest odlučiti ex post facto u odnosu na točno određeno određene okolnosti koje su već nastupile

Shema rasuđivanja
Ako netko ubije, onda ga treba kazniti
Karla je ubila Luku
Stoga, Karlu treba kazniti

određuje onaj tko utanačuje
normativnu premisu toga raduđivanja -> Ako netko ubije, onda ga treba kazniti
rješava onaj tko utvrđuje da je Karla ubila Luku i stoga zaključuje da Karlu treba kazniti
“S obzirom na to da je Karla ubila Luku, Karlu treba kazniti”

antecedent rješidbe nije toliko uvijet konsekventa koliko njegovo obrazloženje -> antecedent norme odnosi se na buduće kontingentne činjenice dok se antecedent rješidbe odnosi na činjenice koje su već nastupile

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
21
Q
  1. Vrste normi; norme u općenitom smislu
A
  1. norme o nadležnosti
  2. dopuštajuće norme
  3. definirajuće norme
  4. tumačeće norme (interpretirajuće)
  5. upućujuće norme
  6. norme o sposobnosti djelovanja normi
  7. norme o sukobima između normi
  8. ukidajuće norme
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
22
Q

17.1. norme o nadležnosti

A
  • norme kojima se dodjeljuju vlasti
  • one norme kojima se ustanovljuje tijelo vlasti, tj. nekom subjektu dodjeljuje nadležnost (vlast) stvaranja i ukidanja drugih normi ili ovisno o slučaju, njihova primjenjivanja.

Članak 81. Ustava Republike Hrvatske Hrvatski sabor: odlučuje o donošenju i promjeni ustava, donosi zakone..

Člancima 71. i 81. Ustava Republike Hrvatske izražava se norma o nadležnosti kojom se ustanovljuje Hrvatski sabor kao tijelo (organ) vlasti te mu se dodjeljuje zakonodavna vlast, tj. nadležnost (vlast) stvaranja (donošenja) i ukidanja zakona. Člankom 81. Ustava Republike Hrvatske izražava se i norma o nadlež- nosti kojom se Hrvatskom saboru dodjeljuje vlast donošenja i promjene ustava

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
23
Q

17.2 Dopuštajuće norme

A
  • norme kojima se određeno ponašanje kvalificira kao dopušteno, neobvezno ili slobodno (istodobno dopušteno i neobvezno)

Članak 42. Ustava Republike Hrvatske Svakom se priznaje pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u skladu sa zakonom.

Člankom 42. Ustava Republike Hrvatske izražava se dopuštajuća norma kojom se javno okupljanje i mirni prosvjed kvalificiraju kao slobodna ponašanja (tj. istodobno dopuštena i neobvezna ponašanja).

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
24
Q

17.3. Definirajuće norme

A
  • one norme kojima se određuje značenje neke riječi ili sintagme koja se uporabljuje u formulaciji drugih normi

Članak 87., stavak 4. Kaznenog zakona
(4) Vojna osoba je djelatna vojna osoba, ročnik, pričuvnik i kadet te državni službenik i namještenik raspoređen na službu u Oružanim snagama Republike Hrvatske

Člankom 87., stavkom 4. Kaznenog zakona izražava se definirajuća norma (norma-definicija) kojom se određuje značenje sintagme “vojna osoba” koja se uporabljuje u formulaciji drugih normi

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
25
Q

17.4. Tumačeće (interpretirajuće) norme

A
  • one norme kojima se određuje značenje nekog iskaza uporabljenog u formulaciji neke ranije norme
  • članak X zakona Y treba shvatiti u smislu da…

Na temelju članka 80. Ustava Republike Hrvatske i članka 116. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Hrvatski sabor na sjednici 6. veljače 2009. daje
VJERODOSTOJNO TUMAČENJE
ČLANKA 13. STAVKA 1. ZAKONA O IZBORIMA ZA- STUPNIKA U HRVATSKI SABOR (“NARODNE NOVI- NE”, BR. 116/99., 109/00., 53/03., 69/03. - PROČIŠČENI TEKST, 167/03, 44/06. I 19/07.)
blablabla you get the point

26
Q

17.5 Upućujuće norme

A
  • one norme kojima se činjenično stanje ne uređuje neposredno nego se organe primjene (sudove, javnu upravu) upućuje na to u kojim drugim izvorima ili odredbama trebaju tražiti uređenje dotičnog činjeničnog stanja
  • kolizijske norme međunarodnog privatnog prava

Članak 35., stavak 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima
(1) Za razvod braka mjerodavno je pravo države čiji su državljani oba bračna druga u vrijeme podnošenja tužbe

Člankom 35., stavkom 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima izražava se upućujuća norma kojom se organe primjene (sudove) upućuje da pravno uređenje razvoda braka potraže u pravu države čiji su državljani oba bračna druga u vrijeme podnošenja tužbe.
Npr. ako bi jedan bračni drug podnio tužbu za razvod braka protiv drugog bračnog druga Općinskom sudu u Zagrebu, a oba su bračna druga francuski državljani u vrijeme podnošenja tužbe, sukladno navedenom, Općinski bi sud u Zagrebu u konkretnom slučaju o razvodu braka trebao odlučivati na temelju normi francuskog prava kojima se uređuje razvod braka. Navedena je norma primjer tzv. kolizijske norme međunarodnog privatnog prava. Kolizijske norme su norme koje određuju “koje će se od više različitih materijalnih prava primijeniti na pravnu situaciju koja ima vezu s pravima više država”

27
Q

17.6 Norme o sposobnosti djelovanja normi

A
  • one norme kojima se npr. u vremenu ili prostoru ograničavaju pravni učinci drugih normi
    npr. opće načelo zabrane unatražnog djelovanja prema kojem zakoni proizvode pravne učinke samo za ubuduće iliti Članak 90. st. 4. URH
28
Q

17.7 Norme o sukobima između normi

A
  • norme kojima se, za slučaj postojanja dviju nespojivih normi, organima primjene ukazuje na to kojoj normi treba dati prednost i primjeniti je.
    Npr. načelo lex posterior derogat legi priori
    ili
    Članak 12., stavak 3. Zakona o obveznim odnosima

(3) Trgovački običaji i praksa koju su trgovci međusobno razvili, za čiju su primjenu ispunjene pretpostavke ovoga Zakona, primjenjuju se i ako su suprotni dispozitivnom propisu.

navedenim člankom izražava se norma o sukobu između normi kojom se, za slučaj postojanja sukoba između dispozitivne norme (npr. dispozitivne norme iz Zakona o obveznim odnosima) i norme koja proizlazi iz trgovačkog običaja ili prakse koju su trgovci međusobno razvili, organima primjene ukazuje na to da prednost u primjeni daju normi koja proizlazi iz trgovačkog običaja ili prakse koju su trgovci međusobno razvili

29
Q

17.8 Ukidajuće norme

A
  • one norme kojima se “ukida” sposobnost djelovanja neke već postojeće norme to jest kojima se neka već postojeća norma lišava pravnih učinaka
    npr. “Ukida as članak x zakona y”
30
Q
  1. Fragmenti normi
A
  • norme u općenitom smislu nisu podložne ni pokoravanju ni kršenju jer se njima ne usmjerava ponašanje (za razliku od normi u strogom smislu)
  • funkcionalno ovisne o propisima

(i) normama o nadležnosti dodjeljuje se vlast stvaranja i ukidanja propisa;

(ii) dopuštajuće norme, izvršavaju funkciju (a) (prešutnog) ukidanja postojećih propisa ili (prešutnog) ograničavanja njihova dosega, ili
(b) zabranjivanja podređenom tijelu normativne vlasti da stvara buduće propise (osobito: zabrane);

(iii) definirajuće norme izvršavaju funkciju preciziranja značenja drugih propisa u kojima se uporabljuje definirani izraz;

(iv) tumačeće norme izvršavaju funkciju određivanja sadržaja postojećih propisa:

(v) upućujućim normama upućuje se organe primjene na to koje propise trebaju primijeniti;

(vi) norme o sposobnosti djelovanja normi izvršavaju funkciju određivanja dosega sposobnosti djelovanja propisa;

(vii) normama o sukobima između normi ukazuje se organima primjene na to kojim propisima dati prednost u slučaju sukoba između više propisa.

(viii) ukidajuće norme izvršavaju funkciju ukidanja sposobnosti djelovanja postojećih propisa

  • sve n.u.op.s. izvršavaju neku funkciju u odnosu na propise -> nisu autonomne-> nego su fragmenti propisa s kojima se povezuju
    norma o nadležnosti-> fragment svih propisa koje je stvorilo njom ustanovljeno tijelo vlasti
    definirajuća norma-> fragment svih propisa u kojima je uporabljen njome definiran izraz
31
Q
  1. utemeljujuće (konstitutivne) norme
A
  • velik dio normi u općenitom smislj
  • njima se ništa ne propisuje-> nisu podložne pokoravanju i kršenju
  • njima se neposredno stvara neki pravni učinak (koji ne predstavlja nastanak obaveze)
    2 tipa utemeljujućih normi
    a) norme za koje se čini da se ne mogu povezati sa standardnim oblikom pogodbenog iskaza, kao primjerice - definirajuće, ukidajuće norme itd./ nemaju pogodbenu strukturu
    npr. pogledaj primjer kod 17.3
    b) norme koje iako imaju pogodbenu strukturu (ako Č onda P) u konsekventu ili uopće ne sadrže deontičke izraze ili sadrže deontičke izraze “dopušteno” ili “neobvezno”
    npr. “Osobe s navršenih 18 godina su punoljetne”
32
Q
  1. Norme i metanorme
A
  • izraz metanorma upotrebljuje se na 2 načina
    1) u užem smislu-> metanorma -> svaka norma koja za predmet ima
    a) druge norme - npr. načelo zabrane unatražnog djelovanja
    b) druge odredbe - npr. “Ukida se čl. x zakona y” koja za predmet ima ukinutu odredbu
  • metanorme nemaju za predmet ponašanje, nisu norme u užem smislu (propisi) nego fragmenti normi
    2. u širem smislu - metanorma -> norme koje za predmet imaju normativne akte (ne u pravom smislu riječi druge norme ili odredbe)
33
Q
  1. Primarne i sekundarne norme
A

-primarne norme - norme o ponašanju tj. norme kojima se građanima pripisuju ili nameću subjektivni pravni položaji (prava, obaveze)
-sekundarne norme - norme-metanorme u širem smislu- o stvaranju i primjeni prava, odnosno one kojima se dodjeljuju vlasti (zakonodavne u op. smislu tj. normativne; izvršne; sudske) i uređuje njihovo izvršavanje
- posebno mjesto zauzimaju tzv. norme “o proizvodnji prava”; one, kojima se dodjeljuju normativne nadležnosti i uređuje njihovo izvršavanje

34
Q
  1. Formulirane norme i neizražene norme
A
  • formulirane - i donesene ili “proglašene” - norme koje su izrijekom iskazane ili formulirane u nekoj normativnoj odredbi (ili fragmentu normativne odredbe)
    -neizražene - norme izvedene iz formuliranih normi na temelju argumentacijskih postupaka različite naravi, sad logičkih, sad pseudologičkih
  • svaka neizražena norma plod je “konstruktivnog” rasuđivanja tumača
35
Q
  1. Norme o ponašanju
A
  • normama o ponašanju nazivaju se sve one norme čijim se konsekventom neko ponašanje - činjenje ili propuštanje - kvalificira kao obvezno, zabranjeno, dopušteno ili neobvezno
36
Q
  1. Deontički načini
A

deontički načini - izrazi = obvezno, zabranjeno, dopušteno ili neobvezno
(ili deontičkim modelati) jer se svi mogu prevesti izrazom „dužnost“ ili „obveza
- izraze kojima se označavaju ponašanja može se shvatiti i kao sudove (propozicije) koji opisuju činjenja ili propuštanja ili stanja stvari koja proizlaze iz činjenja ili propuštanja)
npr. norma “Ubojice treba kazniti” može se bez gubitka značenja preformulirati u: “Obvezno je da su bojice kažnjeni”. U tom obliku, očito je da se norma sastoji od spoja d. kvalifikacije “obvezno” i suda kojim se opisuje radnja kažnjavanja ubojica

37
Q

24.1 Deontički načini

A
  • konsekvente normi o ponašanju možemo predstaviti kao spojeve deontičkih načina i sudova
  • Ako deontičke načine simboliziramo velikim slovima “O” za obvezno, “Z” za zabranjeno, “D” za dopušte- no” i “N” za neobvezno
  • ako, uz to, uvedemo umjetni simbol “¬” za negaciju (“ne”)
  • sudove simboliziramo malim slovima “p” “q” “r”, “s” itd.
  • konsekvent normi o ponašanju može se predočiti u skraćenom obliku
    Op (Obvezno je da…)
    Zq (Zabranjeno je da…)
    Dr (Dopušteno je da…)
    Ns (neobvezno je da)
    O¬p (Obvezno je da ne…)
    Z¬ q (Zabranjeno je da ne…) itd…
38
Q
  1. Zapovjedne i dopuštajuće norme
A
  • zapovjedne norme- njima se kvalificira obvezno ili zabranjeno ponašanje
  • dopuštajuće norme- njima se kvalificira dopušteno ili neobvezno ponašanje
39
Q
  1. Značenja deontičkih izraza
A
    1. deontički izrazi su jezična sredstva korisna za kvalificiranje (ali ne i označavanje) ljudskih ponašanja (nedostaje im semantička referencija - ne označavaju opažljive predmete, događaje ili svojstva)
  • služe uspostavi normativne veze između subjekta (adresata norme) i ponašanja (predmeta norme)
    1. interdefinibilni su - ne mogu se definirati pomoću nedeontičkih izraza tj. mogu se definirati samo jedan pomoću drugog
    1. jedan od deontičkih izraza može se uporabiti kao primitivni, nedefinirani izraz za definiranje svih ostalih (pomoću negacije)

Primjer 1.
Zp=O ¬ p (“Zabranjeno je da…” znači “Obvezno je da ne…”)
Dp=0¬p (“Dopušteno je da…” znači “Nije obvezno da ne…”)
Np=Op (“Neobvezno je da… znači “Nije obvezno da…”).?

Primjer 2.

Op= ¬D¬p (“Obvezno je da…” znači “Nedopušteno je da ne…”)

Zp= ¬Dp (“Zabranjeno je da…” znači “Nedopušteno je da…”)

Np=D¬p (“Neobvezno je da…” znači “Dopušteno je da ne…”).

40
Q
  1. Logički odnosi između deontičkih izraza
A

glavni logički odnosi između deontičkih izraza:
1. dopušteno <-> nedopušteno
ponašanje ne može istodobno biti dopušteno i nedopušteno. Ili jedno ili drugo (tertium non datur)
- međusobno su isključivi
2. dopušteno <-> zabranjeno (tj. nedopušteno)
- uporaba dopuštenja bilo bi kršenje zabrane
- pridržavanje zabrane ne bi bilo kršenje dopuštenja jer se dopuštajuće norme može uporabiti ili ne uporabiti
3. neobvezno (dopušteno-ne) i obvezno (nedopušteno-ne)
- uporaba neobveznosti bila bi kršenje obveze
- pridržavanje obveze ne bi bilo kršenje neobveznosti iz istog razloga ⤴️🆙
4. zabranjeno (nedopušteno) i obvezno (nedopušteno-ne)
- ne može se ponašati u skladu s obe norme barem ne istodobno jer bi izvršenje jedne bilo kršenje druge
5. obvezno implicira dopušteno
- ako je nešto obvezno onda je i dopušteno
6. dopuštenje i neobveznost su spojivi = sloboda

41
Q
  1. Zapovijedne norme i dopuštajuće norme u normativnim sustavima
A
  • izvršavaju različite funkcije
    1. na razini običnih normi o ponašanju upućenih građanima, zapovijedne norme izvršavaju glavnu funkciju (utemeljujuću) - ne postoji normativni poredak bez zapovijednih normi, a dopuštajuće sporednu (uporabljuju se za uklanjanje prijašnjih obveza/ sprečavanje ustanovljenja obveza)
  1. na razini normi o proizvodnji normi, dopuštajuće norme imaju glavnu funkciju, a zapovijedne sporednu
    - dopuštajuće su sredstva za ustanovljenje normativnih vlasti
    - zapovijedne služe ograničavanju ili razgraničavanju dodijeljene normativne vlasti
42
Q
  1. Zapovjedne norme i sankcionirajuće norme
A
  • sankcija - prisilno oduzimanje nekog dobra kao što je život ili sloboda
    između zapovjednih normi i sankcija postoji dvostruko logički odnos
  1. Zabrane i sankcije
    - kaznenopravne norme redovito su formulirane kao sankcionirajuće tj. norme koje neko ponašanje povezuju sa sankcijom
    npr. “Ako netko ubije čovjeka, onda ga treba kazniti”
    - zapovijedne su ali su upućene organima primjene (sucima) a ne građanima (ne zabranjuju ubojstvo nego zapovjedaju sucima sankcioniranje istoga
    - ako je neko ponašanje sankcionirano onda je i zabranjeno
    - sankcija je dovoljan uvjet zabrane -> ne postoji sankcija bez zabrane
  2. Zapovijedi i sankcije
    - može li zakonidavac formulirati zapovijed a da uz nju ne poveže sankciju? tj. može li netko imati obavezu ako kršenje norme kojim je nametnuta ne postoje nikakve posljedice?
    DA - za ustanovljenje obaveze nužna je i dovoljna norma koja neko ponašanje kvalificira kao obvezno
    logički odnos - ako propuštanje nekog ponašanja nije sankcionirano onda to ponašanje nije obvezno
    - sankcija = nužan uvjet zapovijedi
  • p.s zabrana je podrazred zapovijedi, zabrana je zapovijed propustiti ili ne činiti
  • NEMA SANKCIJE BEZ ZAPOVIJEDI
  • NEMA ZAPOVIJEDI BEZ SANKCIJE
    međusobno se impliciraju
43
Q
  1. Načela
A
  • svaki pravni sustav uključuje dva tipa normi - pravila i načela
  • pravilo = pogodbeni iskaz koji povezuje neku pravnu posljedicu (sankcija, nastanak obveze..) s nekim razredom činjenica (Ako Č onda P)
  • Načelo - svaka norma koja ima
    a) temeljni karakter
    b) obilježena je osobitim oblikom neodređenosti
44
Q
  1. Načela kao temeljne norme
A
  • odnosi se na položaj norme u pravnom poretku
  • načela - norme koje uključuju vrijednosti, osjećaje pravednosti, političke odluke itd. (jednakost među građanima)
    Načela su temeljne norme
  • u tom smislu što daju temelj i/ili vrijednosno opravdanje drugim normama (svako načelo tvori temelj mnoštvu drugih normi)
  • u tom smislu što nemaju ili ne zahtijevaju nikakav vrijednosni temelj, nikakvi etičko-političko opravdanje, jer ih se u postojećoj pravnoj kulturi doživljava kao očevidno pravedne i ispravne norme
  • imaju posebnu važnost - doimaju se kao norme svojstvene odr. pravnom poretku bitne za njegov identitet
    npr.
    Načela diobe vlasti, načela privatne autonomije, “nullum crimen, nulla poena sine lege” i the famous načelo zabrane unatražnog djelovanja zakona
45
Q
  1. Načela kao neodređene norme
A
  • odnosi se na sam sadržaj normi ili njihovu logičku strukturu
  • načelo je neodređena norma te može poprimiti 3 različita oblika
  1. načela kao norme s otvorenim činjeničnim stanjem - pravila su norme s zatvorenim antecedentom a načela su norme s otvorenim a. -> antecedent je otvoren kada u normi nisu iscrpno nabrojane činjenice u nazočnosti kojih nastupa odgovarajuća pravna posljedica
  2. načela kao otklonjive norme - dok su pravila neotklonjive norme, načela su otklonjive (derogabilne) norme
    jer dopuštaju implicitne iznimke koje nisu utvrđene ni njome ni bilo kojom drugom normom pravnog poretka pa je prema tome potpuno neodređena
    - otklonjivu se normu ne može primjeniti putem jednostavnog deduktivnog rasuđivanja poput
    “ Građani trebaju platit bla, Petar je građanin, stoga Petar treba platiti bla”
  3. Načela kao općenite norme - načela su općenite norme
    ->
    s jedne strane zahtijeva formuliranje drugih normi - koje konkretiziraju ukazujući na provedbu ili izvršenje - bez kojih ne bi nila prikladna za rješavanje konkretnih slučajeva
    ->
    s druge strane, može biti provedena, izvršena ili konkretizirana na mnogo različitih i alternativnih načina
46
Q
  1. Razvrstavanje načela
A
  1. razlika ustavnih načela od zakonskih
    - ustavna načela za zakonodavca aposlutno obvezujuća (NZUD u područkju KP)
    - zakonska načela mogu se ograničiti ili ukinuti samim zakonom
  2. razlika načela koja pokrivaju čitav poredak i načela koje se odnose na jedno njegovo područje
    - a) opća načela u užem smislu - uglavnom su istodobno i ustavna načela
    npr. jednakost, osobna sloboda, NZUD, “lex posterior derogat priori”
    - b) posebna načela - neka su ustavnog a neka zakonskog ranga
    - odnose se na jedno njegovo područje
    - ustavnog ranga (RH): nullum crimen i n. nedužnost (kazneno pr.), pravo na
    plaćeni godišnji odmor
    − zakonskog ranga (RH): n. dispozitivnosti, n. n. povoljnijeg prava za radnike
  3. razlika izraženih načela od neizraženih (implicitnih)
    - a) izražena načela - izrijekom formulirana u posebnoj normativnoj odredbi, iz koje se mogu izvesti putem tumačenja
    - npr. - n. privatne autonomije, n. neformalnosti ugovora
    - b) neizražena načela - bez odredbe, koja nisu izrijekom formulirana nego su ih razvili tumači
    - posljedica su pravnog konstruiranja a ne tumačenja (izvode ih pravnici)
    - vjerodostojno opravdanje pravila iz kojih potječu (npr. načelo pravičnog suđenja
    (da postupak bude pošten i javan kada se vodi pred tijelima koja imaju svojstvo
    nezavisnog i nepristranog tribunala) ili načelo zabrane arbitrarnosti)
47
Q
  1. Subjektivni pravni položaji
A
  • postoje mnogi načini formuliranja te predstavljanja sadržaja neke norme
  • subjektivnim pravnim položajem naziva se subjektivna dimenzija norme tj. svojstvo koje je subjektu pripisano normom
  • izrazi kojima se označavaju spp - vlast, sposobnost, nadležnost, zabrana, dužnost..
  • 8 osnovnih/atomarnih/temeljenih pravnih položaja:
    a) zahtjev
    b) ne-zahtjev
    c) sloboda
    d) obveza
    e) vlast
    f) podložnost
    g) bezvlast
    h) otpornost (imunitet)
  • dijele se u dva razreda:
    1. 4 primarna pravna položaja- uspostavljeni normama o ponašanju građana
    2. 4 sekundarna pravna položaja- uspostavljeni normama o proizvodnji prava
    − njima se uređuju načini stvaranja i mijenjanja normi o ponašanju
  • atomarni su jer se nijedan od njih ne može dalje raščlaniti ne još jednostavnije te u smislu što ih se može kombinirati na različite načine tako stvarajući složene pravne položaje
  • složeni/molekularan spp je onaj koji se sastoji od više kombiniranih osnovnih pp
  • oni potpadaju pod naziv naziv “subjektivno pravo”
  • kako sekundarne norme za predmet imaju stvaranje primarnih tako i sekundarni pp za predmet imaju primarne pp
48
Q
  1. Osnovni položaji ustanovljeni normama o ponašanju/ primarni pravni položaji
A
  • spp koji predstavljaju sadržaj normi o ponašanju su - obveza, zahtjev, sloboda (nepostojanje obveze) i ne-zahtjev (nepostojanje zahtjeva)
  1. obveza- pravni položaj subjekta kojemu je upućena zapovjedna norma (zapovijed ili
    zabrana)
  2. zahtjev- položaj subjekta kojemu se normom (ovlašćivanja) dopušta da zahtijeva
    izvršenje obveze od strane drugog subjekta
  3. sloboda- položaj subjekta kojemu se a)dopuštajućom normom dopušta ponašati se na određeni način i
    b) nijednom zapovjednom normom ne nameće ponašati se na određeni način
  4. ne-zahtjev- (nepostojanje zahtjeva) pravni položaj subjekta kojemu se
    a) normom izrijekom uskraćuje ili oduzima ranije dan zahtjev i
    b) nijednom normom izrijekom subjekt ne dodjeljuje zahtjev
  • sloboda i ne-zahtjev su lišeni pojmovne autonomije - jer je sloboda nepostojanje obveze a ne-zahtjev nepostojanje zahtjeva
  • obveze i zahtjevi ne postoje “po prirodi” - to su entiteti koje je stvorilo pravo
  • obveza i zahtjev - raznorodni - zahtjev je odnosan pojam - njime se označava odnos između 2 različita subjekta dok obvezom ne
49
Q
  1. Osnovni položaji ustanovljeni normama o proizvodnji prava/ sekundarni pravni položaji
A
  1. vlast- položaj subjekta kojemu se normom dopušta da stvara ili mijenja primarne i sekundarne pravne položaje u pogledu sebe i drugih subjekata- npr. zakonodavna vlast, pravo vlasnika na
    raspolaganje
  2. podložnost- položaj subjekta kojemu drugi subjekt može izmijeniti primarni pravni
    položaj
    - npr. podložnost građana djelovanju zakonodavca, trpljenje otkaza ugovora
  3. bezvlast- nepostojanje vlasti; položaj subjekta a) kojemu se normom lišava ranije
    dodijeljena vlast i b) kojemu nijednom normom nije dodijeljena vlast
  4. otpornost- položaj subjekta a) koji se normom oslobađa ranije podložnosti
    (dodjeljivanjem otpornosti) i b) kojemu nijednom normom nije nametnuta podložnost
  • bezvlast i otpornost - lišeni pojmovne autonomije
  • vlasti i podložnosti - entiteti koje je stvorilo pravo
  • bezvlast i otpornost - dvosmisleni
  • vlast i podložnost - odnosni pojmovi, oba označavaju odnos između 2 različita subjekta
50
Q
  1. Pravni odnosi
A
  • svaki odnos između dva subjekta koji je uređen tj. uspostavljen pravnim normama
  • pravo uređuje odnose tako što dodjeljuje subjektima koji stupaju u odnos, suodnosne prednosti i nedostatke tj. subj. pp

2 tipa pravnih odnosa
1. uspostavljen općim normama o ponašanju npr. obveznopravni odnos
- uspostavlja se kad god prva norma subjektu x nameće obvezu da se ponaša na određeni način a druga norma subjektu y dodjeljuje odgovarajući zahtjev

  1. uspostavljen normama o proizvodnji prava tj. normama kojima se uređuje proizvodnja normi o ponašanju, ili stvaranje obveza i zahtjeva - odnosna vlast
    - odnos vlasti između Karle i Lucije uspostavlja se kad god prva norma Karli dodjeljuje vlast stvaranja obveza i zahtjeva u pogledu Lucije, a druga norma Luciji nameće odgovarajuću podložnost
51
Q
  1. Dvosmislenost “prava”
A
  • riječ pravo u različitim kontekstima može poprimiti različita značenja
    a) objektivno pravo - riječ pravo se odnosi na skup pravila ili normi - u izričajima poput - Talijansko pravo štiti privatno vlasništvo
    b) subjektivno pravo - riječ pravo označava svojstvo koje se normom pripisuje subjektu ili razredu subjekata - u izričajima poput - Građani imaju pravo udruživanja
  • svojstva - subjektivna prava ali i obveze vlasti i sl. koja se subjektima dodjeljuju normama objektivnog prava - nazivaju se subj. pp
52
Q
  1. Dvosmislenost “subjektivnog prava”
A

“Imam pravo reći što mislim” - riječ pravo ne označava skup normi nego subjektivni pravni položaj tj. povoljan pravni položaj koji se obično naziva subjektivnim pravom
- subjektivno pravo označava mnoštvo različitih pravnih položaja, koji za predmete
imaju:
1. pravo ponašati se na određeni način- za predmet ima ponašanje nositelja prava

  1. pravo postići da se drugi ponaša na određeni način- za predmet ima ponašanje druge osobe
  2. pravo stvarati, mijenjati ili utrnjivati obveze i prava- za predmet ima vlastite tuđe pravne položaje
53
Q
  1. Dvosmislenost iskaza o pravima
A

preskačem

54
Q
  1. Subjektivno pravo kao sloboda i kao otpornost
A

1.subjektivno pravo kao sloboda- za predmet ima ponašanje nositelja prava
a) pravni položaj subjekta kojemu se dopuštajućom normom dopušta ponašati
na određeni način (sloboda u jakom smislu)- npr. pravo na izražavanje misli
b) pravni položaj subjekta kojemu se nijednom zapovjednom normom ne
zapovijeda ili ne zabranjuje ponašati se na određeni način (sloboda u slabom smislu)
- npr. pravo pušiti cigaretu na ulici
2. subjektivno pravo kao otpornost- za predmet ima ponašanje nositelja prava
a) pravni položaj subjekta kojemu se normom pozitivno dodjeljuje otpornost
(otpornost u jakom smislu)- npr. diplomatski imunitet od kaznene
sudbenosti
b) pravni položaj subjekta kojemu se nijednom normom ne nameće
podložnost (otpornost u slabom smislu)- npr. otpornost u odnosu na
vlastitog prijatelja

55
Q
  1. Subjektivno pravo kao zahtjev
A

za predmet ima ponašanje drugog subjekta
- ne postoji slabi smisao zahtjeva- npr. pravo vjerovnika
- zahtjev postoji samo na temelju norme (podrazumijeva i normu koja propisuje
korelativnu obvezu (npr. vjerovnik- dužnik)
- zahtjev „ne postoji“ kada
a) ne postoji norma koja ga propisuje i
b) kada postoji norma koja ga ukida

56
Q
  1. Subjektivno pravo kao vlast
A

za predmet ima vlastiti i tuđi pravni položaj
- vlast- sposobnost mijenjanja vlastitih ili tuđih pravnih položaja; u korelaciji je sa
podložnošću
- podložnost vlasti mogućnost trpljenja mijenjanja vlastitog pravnog položaja
djelovanjem drugih
- ne postoje vlasti bez normi kojima ih se dodjeljuje, ni podložnosti bez normi kojima
ih se nameće
- primjer: pravo suvlasnika na diobu nepodijeljene stvari pravo na tužbu

57
Q
  1. Subjektivno pravo kao složeni položaj
A

za predmet ima naizgled neku „stvar“
- stvarna prava, ali i druga prava, poput ustavnih prava na slobodu
- spoj mnoštvo osnovnih subjektivnih položaja- molekularni položaj
- npr. pravo vlasništva- skup mnoštva subjektivnih pravnih položaja vlasnika i
skup različitih sloboda (činiti, propuštati), vlasti (raspolaganja), otpornosti
(prema aktima raspolaganja drugih) i zahtjeva (za propuštajuća ponašanja
drugih)

58
Q
  1. Prava drugog stupnja
A

među pravima postoji funkcionalna povezanost s drugim pravima
- odnos metapravo pravo
1. pravo na jednakost (pravo a jednako postupanja)- ima za predmet jednaku razdiobu
prava (bez razlike na spol, rasu, jezik)
2. pravo na tužbu (pravo pokretanja sudskog postupka) - u funkciji je zaštite navodno
povrijeđenog prava (npr. sub. obveznog prava)
3. vlast (svaka vrsta vlasti) - mijenjanje vlastitih i tuđih prava

59
Q
  1. Prava kao zaštićeni subjektivni položaji
A

proizlazi iz spoja dvaju različitih subjektivnih položaja:
1. s bilo kojeg od prethodno nabrojenih subjektivnih položaja (slobode, otpornosti,
zahtjeva,…)
2. pravo na tužbu, odnosno prava obratiti se sudskom organu radi zaštite dotičnog
subjektivnog položaja

60
Q
  1. Izvor prava
A

prava se mogu svrsishodno razlikovati prema izvoru iz kojega proizlaze
1. ustavna prava- dodijeljena ustavom- pojedincima dodijeljena prema državi (protiv nje)
- subjektivna „javna“ prava, ali mogu se isticati i prema građanima (erga omnes)
(npr. pravo na život)
2. zakonska prava- dodijeljena zakonom (u krutim ustavima hijerarhijski podređen
ustavu)
- npr. zakonsko založno pravo najmodavca na unesenom pokućstvu i drugim
pokretninama)
- odnos ustavnih i zakonskih prava- meki i kruti ustav
3. ugovorna prava- proizlaze iz ugovora- pojedincu dodijeljena prava prema drugom
pojedincu i u tom smislu „privatna“ prava (npr. pravo potrošača na 2 godine garancije
(jamstva) kao zaštitu od neispravnih proizvoda ili proizvoda koji ne izgledaju ili ne
funkcioniraju u skladu s oglasom)

61
Q
  1. Temeljna prava
A
  • prava građanima dodijeljena ustavom (uglavnom) prema državi (organima vlasti)
  • razlike ustavnih prava
  1. SADRŽAJ PRAVA
    a) prava na slobodu
    - npr. pravo udruživanja, okupljanja
    - spoj različitih „prava“; npr. prava na
    slobodu je spoj slobode ponašanja na
    određeni način, otpornosti prema
    zabranama zakonodavaca

b) socijalna prava
- „prava na papiru“
- npr. pravo na rad, pravo na zdravlje

  1. NOSITELJSTVO PRAVA
    a) ljudska prava
    - prava koja se bez razlike dodjeljuju
    svim ljudima, neovisno o državljanstvu
    (npr. pravo izražavanja vlastite misli…)
    b) građanska prava
    - ona koja se dodjeljuju samo
    državljanima (npr. pravo glasa)
62
Q
A