Endokrina Flashcards
nauči
definicija dijabetesa melitusa
šećerna bolest metabolizma nastala zbog relativnog ili apsolutnog izostanka inuzila kojeg proizvodi gušterača
podijela dijabetesa
tip 1- juvenilni; rijeđi(5-10% populacije); ovisan o inzulinu
tip 2- starački; najčešći oblik(90-95%); antidijabetici, prehrana
rizični čimbenici za dijabetes
genetska dispozicija bolesti gušterače pretilost alkoholizam ciroza jetre trudnoća- gestacijski dijabetes manjak tjelesna aktivnosti virusne blesti fizičke i duševne traume lijekovi
dijagnostika dijabetesa
anamneza i fizički pregled
određivanje GUK-a
kontrola šećera i ketonskih tijela u mokraći
klinička slika dijabetesa
3P umor i nepodnošenje napora impotencija gubitak libida svrbež slolovila kod žena vrtoglavice poremećaj menstruacije gingivitis usporeno cijeljenje rana nagli poremećaj vida smetnje u nogama pojačan apetit, ali gubitak na tjelesnoj težini
3P
polifagija(pojačana glad)
polidipsija(pojačana žeđ)
poliurija(pojačano mokrenje)
laboratorijske pretrage krvi kod dijabetesa melitusa
jednokratno određivanje GUK-a glukometrom
višekratno određivanje GUK-a (profil GUK-a)
test opterećenja glukozom(OGTT)
jednokratno određivanje GUK-a
5ml venske krvi 1 kap kapilarne krvi testovi za brzu orijentaciju na tašte 4.4-6.7 mmol/l nakon jela do 10 mmol/l
višekratno određivanje GUK-a
profil GUK-a
koristi se za određivanje terapije
na tašte, poslije doručka, prije ručka, poslije ručka, prije večere i prije spavanja
OGTT
oral glucose tolerance test
bolesnik na tašte popije 75ml glukoze otopljene u 300ml vode
uzorci krvi se uzimaju 0, 30min, 60min, 90min i 120min
određivanje A1c hemoglobina
prikazuje prosijek kretanja razine GUK-a u posljednjih 8-12 tjedana
normalna vrijednost 6%
kontrola svaka 3 mjeseca
acidobazni status i plinska analiza
utvrđivanje metaboličke acidoze
premalo inzulina- acetotena
kod koga se pojavljuje metabolička acidoza
neliječenih dijabetičara, zapuštenih bolesnika te u svim stanjima dijabetičke predkome i kome
liječenje dijabetesa melitusa
dijetalna hrana(ADA) redukcija prekomjerne tjelesne težine primjena ordinirane terapije fizička aktivnost samokontrola
kada se primjenjuju antidijabetici
30 min prije jela
primjena inzulina
s.c., i.m., i.v.
lagene se čuvaju u hladnjaku na temperaturi od +2 do +8 stupnjeva celzijusa
doza je izražena u internacionalnim jedinicama
koriste se 100jediničke štrcaljeke
vrste inzulina
kristalni i mutni
kristalni inzulin
način primjene s.c., i.m., i.v.- jedini koje može i.v.
krzog i kratkog djelovanja 6-8h
RAP- rapid
mutni inzulin
produljeno djelovanje 18-22h
TARD- takre/kasno
primjena s.c. i i.m. NIKADA I.V.
podijela inzulina po dužini djelovanja
kratkodjelujući- kristalni
srednjedjelujući- mutni + kristalni
dugodjelujući- mutni
doziranje inzulina
dnevna doza se nikada ne smije aplicirati prije poznate vrijednosti GUK-a
provjerava se rok trajanja
pridržavanje 5P
100 jedinična štrcaljka
čimbenici usporene apsorpcije inzulina
tjelesna aktivnost
izlaganje toplini
masaža mjesta aplikacije
manje doze
čimbrnici ubrzane apsorpcije inzulina
izlaganje hladnići
pušenje
veće doze
aplikacija inzulina
s.c. 30min prije jela
najbrža apsorpcija na trbuhu, sporija na nadlaktici, najsporija na natkoljenici
ne ubadati na isto mjesto u razdoblju kraćem od 30 dana- lipodistrofija
drugi načini primjene inzulina
inzulinski injektor- koristi ga samo jedna osoba; igla se može koristiti do 3 dana
inzulinska pumpica
mdicinska sestra educira bolesnika s dijabetesom
kako rukovati injektorom
kako zamijeniti uložak i iglu
koja su adekvatna mjesta za davanje s.c.
kako samostalno aplicirati inzulin
problemi bolesnika s dijabetesom
visok rizik za oštečenje tkiva
visok rizik za infekciju,
visok rizik za ozljede
lokalne komplikacije uzimanja inzulina
upala
crvenilo-preosjetljivost
lipodistrofija- resorpcija, tvrde žile
opće komplikacije uzimanja inzulina
hipoglikemija
prolazne smetnje vida
alergijske reakcije
rezistencija na inzulin
podijela komplikacija dijabetesa melitusa
akutne- hipo/hiperglikemija; pogreške u liječenju
krinočne- mikro/makroangiopatije; zapuštenost i nemar
hiperglikemijska predkoma
zadah po acetonu, pojačanja žeđ, koža suha, topla, naborana, crvena i bez znoja, usnice suhe i raspucane, suhe sluznice, jezik obložen naslagama, SNIŽEN TLAK, PRODUBLJENO DISANJE, ANOREKSIJA, GRČEVITI BOLOVI U TRBUHU, MUČNINA I POVRAČANJE
hiperglikemijska koma
nastupa polako, tijekom više sati visoka glikemija (veća od 20/30 mmol/l) ketonemija ketonurija glikozurija metabolička acidoza
uzroci hiperglikemijske kome
apsolitan ili relativan manjak inzulina izostanak terapije inzulinom nepridržavanje dijete pojava popratnih upala prestanak uzimanja inzulina jer bolesnik povraća ili ne jede ne liječeni dijabetes trauma, kirurški zahvat stres
intervencije kod hiperglikemijske kome
bolesnika odmah smjestiti u krevet
odmah i svaki naredni sat uzimati uzorak krvi
uvesti i.v. kaniluz ili dr. CVK
pripremiti terapiju kristalnim inzulinom- polagano radi spračavanja edema mozga
mjeriti vitalne funkcije(aritmije, hipertenzija)
rehidrirati bolesnika- hipovolemijski šok
uzeti uzorak urina- glikozurija, ketonurija
uzeti arterijsku ili kapilarnu krv za plinsku analizu i acidobazni status
pružanje psihološke podrške
kontinuirano motriti
postupke bilježiti u temp. listu
liječnik često ordinira hidrogen karbonat koji nejde u 0,9NaCl
bolesnika p.p. smjestiti u JIL
hiperosmolarna koma
popratna okolnost visoke hiperglikemije, bez pojave ketona i znatne acidoze, zbog dehidracije i visoke osmolarnosti plazme, češća kod tipa 2
hipoglikemijska predkoma
inzulinska koma koža hladna i vlažna vlažne sluznice osječaj gladi smetnje govora trnjenje u ustima glavobolja i vrtoglavica drhtanje promjene u ponašanju teturanje u hodu smetnje vida grčevi mišića TAHIKARDIJA STENOKARDIJA
hipoglikemijska koma
nastaje naglo
nalaz GUK-a manji od 205 mmol/l
nema ketonurije, ketonemije i glikozurije
uzroci hipoglikemijske kome
pogreške u uzimanju inzulina ili antidijabetika
prevelika doza inzulina
interakcija s drugim lijekovima
fizički napor
pogreške u prehrani(slaba prehrana ili gladovanje)
jetrene i bubrežne bolesti
intervencije kod hipoglikemijske kome
bolesnika smjestiti u pravilan položaj obavijestiti liječnika uzeti uzorak krvi i urina dati ugljikohidratni obrok uvesti kanilu mjeriti vitalne funkcije prebrisati kožu pripremiti i primjeniti terapiju (50% glukoza i.v., glukagon s.c. ili i.m.) psihološka podrška
makroangiopatije
nastaju zbog aterosklerotskih promjena u arterijama
koronarne polesti
cerebrovaskularne bolesti
periferne vaskularne bolesti
mikroangiopatije
nastaju zbog poremečaja metabolizma i kapilarnog sustava
nefropatije
neuropatije
retinopatije
loša prehrana uzrokuje
hiperkolesterolemiju i aterosklerozu
pravilna prehrana potiče
peristaltiku, smanjuje kolesterol, usporava porast GUK-a nakon jela
dijetoterapija
smanjuje se unos UH zabranjuju se koncentrirani UH koriste se namirnice zaslađene umjetnim sladilima smanjenje unosa masti prednost mlječnim proizvodima
skupine hrane u ADA-i
kruh i zamijene voće povrće mlijeko i zamjene masti i zamijene meso i zamijene
energetske potrebe
20% bjelančevine
55% UH
25% masti
cilj dijetoterapije
poboljšati opće zdravstveno stanje bolesnika
postići i održati stalni ITM
održavati razinu GUK-a što bliže normalnim vrijednostima
spriječiti i/ili odgoditi pojavu komplikacija
što je glikemički indeks
izraz koji u postotcima pokazuje koliko koja namirnica povisuje GUK
STM=ITM
105kJ ili 25kcal
STM
147kJ ili 35kcal/kg TT
STM>ITM
76kJ ili 18kcal/kg TT
moguće setrinske dijagnoze
visok rizik za ozljede i infekcije
prekomjerna TT
neupićenost
određivanje obroka pacijentima na intenzivnoj inzulinskoj terapiji
3 glavna obroka
određivanje obroka dinabetičarima na inzulinu 2x na dan
3 glavna obroka, 2 međuobroka i 1 noćni obrok
bolesnik bi trebao samostalno
uzimati terapiju
obavljati preglede krvi i urina
sprečavati komplikacije
brinuti o dijeti, TT, aktivnostima i higijeni
ciljevi edukacije bolesniuka s dijabetesom
pomoći bolesniku da prepozna vlastite čimbenike rizika uzimavši u obzir njegove intelektualne, socijalne i ekonomske prilike
osigurati socijalnu podršku
bolesnika s dijabetesom treba podučiti
tehnici određivanja GUK-a, acetona i šećera u urinu
pravilnoj interpretaciji dobivenih rezultata
prepoznavanju simptoma hiper/hipoglikemije
vođenju dnevnika samokontrole
pacijent na inzulinu mora znati
vrste inzulina djelovanje inzulina način pohranjivanja vrijeme i mjesta aplikacije tehniku injekciranja brzinu resorpcije lijeka čuvanje i nabavku pribora rukovati glukometrom
fizička aktivnost kod dijabetesa
aktivnost, vrsta i doza inzulina te dijetoterapija moraju biti usklađeni
poboljšava iskorištavanje masnih tvari
hipertireoza
pojačano lučenje hormona štitnjače zbog kojeg dolazi do ubrzanog bazalnog metabolizma
čimbenici rizika za hipertireozu
psihičko opterečenje stres namjeran i nagli pad na TT viroza autoimuni procesi genetika
dijagnostika hipertireoze
anamneza pregled T3, T4 TSH UZV i punkcija štitnjače scintigrafija
komplikacije hipertireoze su češće pri
velikim psihičkim i fizičkim naporima
zaraznim bolestima
operativnim zahvatima
liječenje hipertireoze
tireostatici, psihofarmatici kod starijih i malignih oblika- radioaktivni jod ili kirurško odstranjenje štitnjače
promatranje bolesnika s hipertireozom
topla i nježna koža topli, mekani i vlažni dlanovi crveno lice egzoftalmus nježna kosa sklona ispadanju gušavost(povečana štitnjača) tremor ruku krhki i lako lomljivi nokti napeti razdražljivi uzbuđeni kretanje i refleksi ubzani neprimjerene reakcije, plačljivi, osjetljivi hiperaktivni, ali se žale na umor slabost, nemogućnost koncentracije i nesanica tahikardija i u mirovanju aritmija dispneja visok sistolički, nizak dijastolički tlak pad na TT povišena temperatura česti proljevi pojačan apetit stalna glad i žeđ oligo iliu amenoreja kod žena fertilne dobi palpitacije znojenje
zbrinjavanje bolesnika s hipertireozom
povoljna fizička okolina održavanje higijene praćenje stolice i diureze zapažanje znakova dehidracije praćenje unosa i iznosa tekućine(diureza+proljev+500ml) mjerenje vitalnih funkcija zaštita očiju od jakog svjetla i prašine socijalna podrška
tireotoksična kriza
iznenadno pogoršenje stanja hipertireoičnog bolesnika s pojačavanjem svih simptoma i znakova bolesti
ubrzanom progresijom dolazi do kome pa do smrti
to je alarmantno stanje
znakovi tireotoksične krize
psihofizički nemir temperatura do 41 tahikardija veća od 14/min tahipneja pad tlaka povračanje proljevi ili inkontincja delirij
prehrana pacijenta s hipertireozom
visokokalorična i proteinska hrana vitamini, bjelančevine, UH manje masnoća ukusno pripremljeni i estetski obroci nadoknada tekućine izbjegavati kavu, alkohol ili jaki čaj
pretrage hipertireoza
laboratorijske: T3, T4, kolesterol povišen, enzimi(CPK, LDH i AST)
scintigrafija: na tašte; traže se hladna mjesta; jod 131; mjerenje 2h, 24h i 48h
ultrazvuk štitnjače: ne na tašte, daje na uvid promjene građe štitnjače
punkcija štitnjače
zdravstveni odgoj pacijenta s hipertireozom
educirati o bolesti, nužnosti redovitog uzimanja terapije, provedene osobne higijene, praćenju redovitosti stolice, potrebi redovitih pretraga
podučavanje obitelji o tome kako se nositi s bolesnikom, i podučiti ih o mogućim komplikacijama
hipotireoza
smanjeno ličenje hormona štitnjače zbog čega dolazi do usporavanja bazalnog metabolizma
čimbenici rizika za hipotireozu
autoimuni procesi manjak joda u prehrani nedostatak stimulacije iz hipofize genetska dispozicija(rijetko) posljedica kirurškog odrstranjenja štitnjače ili liječenja radioaktivnim jodom
dijagnostika hipotireoze
klinička slika i sniženi hormoni štitnjače u krvi
tireoidni kretenizam
nastaje kod djece s prirođenom hipotireozom koja se ne liječi unutar prvih 6 mjeseci života
najteži stupanj hipotireoze je
miksedem generalizirani edem)
liječenje hipotireoza
supstitucijska terapija čija se doza određuje prema razini hormona u krvi i tjelesnoj masi
izgled bolesnje svijesti
poticanje na fizičku aktivnost
osiguravanje socijalne podrškenika s hipotireozom
blijeda, hladna, suha i gruba koža koja se često ljušti i peruta
znojenje je smanjeno
kosa je suha, lomljiva, gruba i prorijeđena
lice je podbuhtlo, bezizražna mimika
velik i otečen jezik
oskudna dlakavost
izljevi u tjelesnim šupljinama i potkožnom tkivu
stanje svijesti pacijenta s hipotireozom
tromost stalan umor i osječaj hladnoće usporeno kretanje i mentalne reakcije, kasnije se javlja tupost slabo pamćenje govorno izražavanje ogranučeno pospanost u najtežem slučaju koma
vitalni znakovi kod pacijenata s hipotireozom
bradikardija
hipertenzija
temperatura manja od 36 upozorava na miksedem i/ili pretkomatozno stanje
izlučevine oboljelih od hipotireoze
opstipacija (sporija peristaltika)
amenoreja
intervencije kod hipotireoze
stvaranje povoljne fizičke okoline praćenje redovitosti stolice praćenje eliminacije urina i znakova izljeva redovito održavanje higijene njegovanje kože hidratantnim kremama mjerenje vitalnih funkcija promatra
hipotireoza prehrana
jednaka kao i za hipertireozu, ali s povećanim unosom hrane s velikim udjelom vlakana radi poticanja peristaltike i izbjegavanje hrane koja napuhuje
pacijenta s hipotireozom treba educirati o
bolesti nužnosti redovitog uzimanja terapije provođenju osobne higijene injege kože praćenju redovitosti stolice potrebi redovitih liječničkih kontrola
znakovi insuficijencije hipofize
gubitak libida i potencije smanjena tjelesna dlakavost amenoreja poremečaj i gubitak hormona rasta smanjenje TSH i ACTH
