Drugi kolokvij Flashcards
1.Šta predstavlja modeliranje podataka?
Modeliranje podataka je proces u kojem se koristi skup alata i tehnika koji omogućavaju dizajneru da predstavi strukturu i procese jedne organizacije.
- Koja su tri nivoa modela podataka koji se koriste u različitim fazama razvoja baze podataka ?
- Konceptualni model podataka,
- Logički model podataka i
- Fizički model podataka.
- Koji je primjer konceptualnog modela podataka, a šta primjer fizičkog modela podataka?
Primjer konceptualnog modela podataka je ER mode podataka i on prikazuje način funkcioniranja organizacije u realnom svijetu, kao i podatke koji se koriste. Relacijski model podataka je primjer logičkog modela podataka i koriste ga dizajneri informacijskih sistema za pripremu implementacije sloja podataka, dok fizički model podataka predstavlja način na koji su podaci predstavljeni u fizičkoj memoriji računara.
- Za šta se koristi relacijski model podaka?
Relacijski model podataka se koristi kao osnovni model podatka za implementaciju i procesiranje podataka.
- Od čega se sastoji relacijska baza podataka?
Relacijska baza podataka se sastoji od skupa tabela koje imaju svoj naziv. Svakoj relacijskoj šemi iz relacijskog modela podataka odgovara jedna tabela relationship-a.
- Šta čini zaglavlje tabele?
Zaglavlje tabele čine atributi i odgovaraju atributima relacijske šeme. Svaki atribut ima skup dozvoljenih vrijednosti koji nazivamo domenom (npr. tip podatka).
- Koje su komponente R model podataka?
R model podataka se sastoji strukturalne i integritetne komponente.
Strukturalnu komponentu čine sheme relacije, a integritetnu ograničenja relacija i međurelacijska ograničenja.
Šta predstavljaju normalne forme?
Normalne forme daju formalne kriterije prema kojima se utvrđuje da li model podataka ispunjava prethodne zahtjeve.
Šta je normalizacija?
Normalizacija je proces provjere uvjeta normalnih formi i po potrebi svođenje šeme relacije na oblik koji zadovoljava iste.
Šta predstavlja rednundacija?
Pod redundancijom podrazumijevamo višestruko memoriranje iste informacije u bazi podataka
Šta su anomalije održavanja podataka?
Pod anomalijama održavanja podataka podrazumijevamo: – Anomaliju dodavanja – Anomaliju brisanja – Anomaliju promjena
Navesti vrste anomalija i objasniti ih.
Anomalija dodavanja (unošenja) javlja se u onim slučajevima kada su informacije o osobinama jednog objekta memorirane u bazi podataka kao dio opisa nekog drugog objekta
Anomalija brisanja je inverzna anomaliji dodavanja
Anomalija promjena (ažuriranja) javlja se u slučaju kada promjenu podataka o jednom objektu treba uraditi na više od jedne kopije podataka
Nekonzistentnost baze podataka
Koje su tehnike normalizacije?
Postoje dvije tehnike normalizacije:
- Vertikalna normalizacija
- Horizontalna normalizacija
Koje su dvije varijante vertikalne normalizacje?
– Normalizacija dekompozicijom
– Normalizacija sintezom
Objasniti normalizaciju dekompozicijom.
Normalizacija dekompozicijom započinje od proizvoljne nenormalizirane relacijske sheme i izvodi se u koracima
- Svakim korakom normalizacije relacijska shema prevodi se u višu normalnu formu, tako da se polazni skup obilježja dijeli u dva skupa i od svakog formira posebna relacijska shema
- Svaki korak normalizacije mora biti reverzibilan
Objasniti normalizaciju sintezom.
- Normalizacija sintezom polazi od skupa obilježja i od skupa zavisnosti zadatih na tom skupu obilježja
- Postupak se ne izvodi u koracima već se direktno formiraju relacijske sheme koje ispunjavaju uvjete zahtijevane normalne forme
U kontekstu vertikalne normalizacije definirano je šest normalnih formi (NF). Navesti sve forme.
prva normalna forma (1NF) druga normalna forma (2NF) treća normalna forma (3NF) Boyce/Coddova normalna forma (BCNF) četvrta normalna forma (4NF) peta normalna forma (5NF)
Objasniti 1NF.
Tablica je u prvoj normalnoj formi (1NF) ako i samo ako svi njeni stupci sadrže samo atomske vrijednosti, tj. ako svaki stupac može imati samo jednu vrijednost za svaki red u tablici
Objasniti 2NF.
Druga normalna forma zahtijeva da svaki stupac tabele koji nije dio primarnog ključa bude potpuno funkcionalno ovisan o cijelom primarnom ključu, a ne samo o dijelu ključa. Ovo pravilo se primjenjuje kada se primarni ključ sastoji od više od jednog atributa (stupca)