2. XXII. Izvršenje odluka i ostale odredbe Flashcards
Izvršenje odluka - Opće odredbe
(1) Odluke izvršavaju za to nadležna tijela na zahtjev suda ili drugog nadležnog tijela koje je donijelo odluku, osim ako sud sam ne izvršava svoju odluku.
(2) Presude i rješenja izvršavaju se nakon što su postala pravomoćna i izvršna, ako ovim Zakonom nije određeno drukčije.
(3) Presuda postaje pravomoćna:
1. danom proteka žalbenog roka ako žalba nije podnesena ili je žalba podnesena nakon isteka tog roka, ili kad žalba nije dopuštena,
2. danom odricanja od prava na žalbu, odustanka od podnesene žalbe ili odbijanja podnesene žalbe.
(4) Presuda je izvršna nakon što je:
1. postala pravomoćna,
2. uručena osuđeniku,
3. protekao rok za njezino dragovoljno izvršenje, ako je to određeno presudom, te
4. utvrđeno da nema zakonskih smetnji za njezino izvršenje.
(5) Rješenje postaje pravomoćno kad se više ne može pobijati žalbom ili kada žalba nije dopuštena.
(6) Ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, rješenja se izvršavaju kad postanu pravomoćna.
(7) Naredbe se izvršavaju odmah ako tijelo koje je izdalo ne odredi drukčije.
(8) Ako se pojavi sumnja u dopuštenost izvršenja sudske odluke ili odluke drugog tijela prekršajnog postupka (odluka je proglašena pravomoćnom a za to se nisu ostvarili zakonski uvjeti i dr.) ili u računanje kazne, ili u pravomoćnoj odluci nije odlučeno o uračunavanju uhićenja, zadržavanja ili pritvora, ili prije izdržane kazne, ili ta uračunavanja nisu pravilno obavljena, odlučit će o tome posebnim rješenjem prvostupanjski sudac odnosno voditelj postupka. Žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje, osim ako sudac odnosno voditelj postupka nije drukčije odredio.
(9) Ako se pojavi sumnja u tumačenje sudske odluke ili odluke drugog tijela prekršajnog postupka, o tome na način iz stavka 8. ovoga članka odlučuje sud odnosno drugo tijelo prekršajnog postupka koje je donijelo pravomoćnu odluku.
Postupak za izvršenje odluka
(1) Sud mjesta prebivališta osuđenika, kojem je pravomoćnom presudom izrečena kazna zatvora, rješenjem ga upućuje u ustanovu za izdržavanje kazne zatvora nadležnoj prema posebnom zakonu.
(2) Kada je pravomoćnu presudu iz stavka 1. ovoga članka donio drugi sud, taj sud će presudu s klauzulom pravomoćnosti dostaviti sudu iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena.
(4) Ako osuđena fizička osoba nije postupila prema stavku 3. ovoga članka ili nije u roku iz odluke o prekršaju u cijelosti ili djelomično uplatila troškove prekršajnog postupka ili oduzetu imovinsku korist ili osuđena pravna osoba nije u roku određenom odlukom o prekršaju uplatila novčanu kaznu ili troškove prekršajnog postupka ili oduzetu imovinsku korist, sud ili drugo tijelo koji su u prvom stupnju donijeli o tome pravomoćnu odluku podnijet će tijelu nadležnom za ovrhu nalog za naplatu na novčanim sredstvima osuđenika sukladno posebnom zakonu.
(5) Ako tijelo nadležno za ovrhu nije punoljetnom osuđeniku fizičkoj osobi u cjelini ili djelomično naplatilo novčanu kaznu iznad 2.000,00 kuna u roku od dvije godine od primitka naloga iz stavka 4. ovoga članka, odmah će o tome na odgovarajući način obavijestiti podnositelja naloga.
(6) U slučaju iz stavka 5. ovoga članka, sud iz stavka 1. ovoga članka će rješenjem zamijeniti novčanu kaznu radom za opće dobro prema članku 34. stavku 6. ovoga Zakona i uputiti osuđenika na izvršenje rada za opće dobro. Rješenjem će se odrediti i zamjena neplaćene novčane kazne zatvorom za slučaj da osuđenik ne prihvati rad za opće dobro (članak 152.c ovog Zakona).
(7) Sud koji nije nadležan za postupanje prema stavku 6. ovoga članka i tijelo državne uprave koje je donijelo odluku o prekršaju dostavit će sudu iz stavka 1. ovoga članka ovjereni prijepis odluke o prekršaju s klauzulom pravomoćnosti i obavijest tijela nadležnog za ovrhu radi postupanja toga suda prema stavku 6. ovoga članka.
(8) Sud koji je donio rješenje o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro ili zatvorom nadležan je za njegovo izvršenje i u slučaju kada je osuđenik nakon donošenja rješenja promijenio prebivalište.
(9) Nakon smrti osuđenika ne pokreće se postupak prema ovome članku a ako je osuđenik umro u tijeku postupka rješenjem će sud obustaviti postupak. Ako je postupak pokrenut na prijedlog tijela državne uprave rješenjem će se odbaciti zahtjev.
(10) Ako tijelo nadležno za ovrhu nije od osuđenika fizičke osobe novčanu kaznu do 2.000,00 kuna, pravne osobe, fizičke osobe obrtnika i fizičke osobe koja obavlja drugu samostalnu djelatnost u cjelini ili djelomično naplatilo novčanu kaznu, troškove postupka ili oduzetu imovinsku korist u roku od dvije godine od primitka naloga iz stavka 4. ovoga članka, odmah će o tome na odgovarajući način obavijestiti podnositelja naloga.
(11) Kada primi obavijest iz stavka 10. ovog članka, tijelo postupka će od Porezne uprave zatražiti da provede ovrhu na drugoj imovini osuđenika.
(12) Ako osuđenik koji nema prebivalište ili stalni boravak u Republici Hrvatskoj ne uplati novčanu kaznu u ostavljenom roku iz odluke o prekršaju, sud koji je donio presudu rješenjem će je odmah zamijeniti zatvorom, prema odredbama ovoga Zakona. Kada je odluku o prekršaju donijelo tijelo državne uprave, na prijedlog toga tijela rješenje donosi nadležni prekršajni sud. Žalba protiv rješenja o zamijeni ne odgađa izvršenje rješenja.
Nadležnost za izvršavanje rada za opće dobro
(1) Izvršavanje rada za opće dobro u nadležnosti je prekršajnog suda prema mjestu prebivališta osuđenika (u daljnjem tekstu: sud izvršenja).
(2) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa sklapa ugovore s ustanovama i drugim pravnim osobama (u daljnjem tekstu: pravne osobe) o postoja¬nju zajedničkog interesa za izvršava¬nje rada za opće dobro u prekršajnom postupku i o tome vodi evidenciju.
(3) Na temelju ugovora iz stavka 2. ovog članka sud izvršenja naredbom će uputiti osuđenika na rad za opće dobro.
(4) Pravilnik o izvršavanju rada za opće dobro u prekršajnom postupku donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa.
Mjesto i troškovi izvršavanja rada za opće dobro
(1) Rad za opće dobro izvršava se na području suda izvršenja.
(2) Osuđeniku ne pripada pravo na naknadu za rad za opće dobro.
(3) Osuđenik do upućivanja na izvršavanje rada za opće dobro ne snosi troškove izvršavanja rada za opće dobro niti plaća pristojbe na podneske, službene radnje i odluke u svezi s primjenom ovoga Zakona. Troškove svakog dolaska u mjesto izvršavanja rada za opće dobro i svakog povratka u mjesto stanovanja snosi osuđenik.
Upućivanje na rad za opće dobro
(1) Sud izvršenja, nakon pravomoćnosti i izvršnosti rješenja o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, poziva osuđenika radi uručivanja naredbe o upućivanju na izvršavanje rada.
(2) Prije uručenja naredbe iz stavka 1. ovog članka, od osuđenika će se uzeti pisana izjava uz njegov potpis da prihvaća rad za opće dobro koja se prilaže uz naredbu.
(3) Sud izvršenja upućuje osuđenika na izvršavanje rada za opće dobro u jednu od pravnih osoba iz evidencije iz članka 152.a stavka 2. ovog Zakona, s područja svoje nadležnosti.
(4) Naredba o upućivanju na izvršavanje rada za opće dobro dostavlja se i pravnoj osobi u kojoj će se taj rad izvršavati.
(5) Sadržaj naredbe iz stavka 1. ovoga članka propisuje se Pravilnikom o izvršavanju rada za opće dobro u prekršajnom postupku.
(6) Ako osuđenik izjavi da ne prihvaća rad za opće dobro ili se na uredan poziv suda izvršenja ne odazove radi primitka naredbe iz stavka 1. ovog članka, sud izvršenja će odmah izdati naredbu o upućivanju osuđenika na izdržavanje zatvora u nadležnu ustanovu za izvršavanje zatvora prema rješenju iz članka 152. stavka 6. ovog Zakona.
Raspoređivanje i uvjeti rada za opće dobro
(1) Pravna osoba raspoređuje osuđenika na rad u skladu s njegovim psihofizičkim sposobnostima i osobnim prilikama.
(2) Rad za opće dobro izvršava se na način koji osuđeniku jamči poštivanje ljudskog dostojanstva, temeljnih prava i sloboda te privatnosti.
(3) Za vrijeme izvršavanja rada za opće dobro ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa osigurat će osuđenika od trajnog invaliditeta i slučaja smrti zbog nezgode na radu.
Odgoda i prekid izvršavanja rada za opće dobro
(1) Izvršavanje rada za opće dobro može biti odgođeno ili prekinuto na molbu osuđenika sudu izvršenja.
(2) Molba za odgodu izvršavanja rada za opće dobro podnosi se u roku od tri dana od uručenja naredbe o upućivanju na izvršavanje rada, a ako su razlozi za odgodu nastali nakon proteka toga roka, a izvršavanje rada još nije započeto, u roku ne duljem od četrdeset osam sati po saznanju za njihovo postojanje. Molba za odgodu izvršavanja rada zadržava izvršavanje naredbe o čemu se obavještava pravna osoba ako joj je već dostavljena naredba.
(3) Molba za prekid izvršavanja rada za opće dobro podnosi se u roku od dvadeset četiri sata od nastupa okolnosti koja je razlog za prekid.
(4) Rješenje o odgodi i prekidu izvršavanja rada za opće dobro donosi sud izvršenja u roku od tri dana od primitka molbe.
(5) Protiv rješenja kojim se odbija molba za odgodu ili prekid izvršavanja rada za opće dobro osuđenik može u roku od tri dana od primitka rješenja podnijeti žalbu vijeću prekršajnog suda (članak 94. stavak 2. i članak 97. stavak 2.).
(6) Rješenje o odgodi ili prekidu izvršavanja rada za opće dobro dostavlja se pravnoj osobi u kojoj se izvršava rad.
Razlozi i trajanje odgode i prekida izvršavanja rada za opće dobro
(1) Razlozi za odgodu i prekid izvršavanja rada za opće dobro jesu:
1) akutno oboljenje, nastanak teškog invaliditeta ili znatno pogoršanje postojeće kronične bolesti osuđenika,
2) smrt člana uže obitelji, teška bolest, teški invaliditet ili obveza izbivanja člana uže obitelji osuđenika čime osuđenik postaje jedini obvezni skrbnik malodobne djece, bračnog ili izvanbračnog druga, roditelja ili posvojitelja ili posvojenika te druge osobe o kojoj se po nekoj drugoj pravnoj osnovi isključivo skrbi,
3) potreba obavljanja ili dovršenja radova izazvanih elementarnom nepogodom ili drugom nesrećom zbog čijeg bi neobavljanja nastala znatna materijalna šteta, a u užoj obitelji osuđenika nema druge radno sposobne osobe.
(2) Iznimno, sud izvršenja može i u drugim opravdanim slučajevima izvan razloga iz stavka 1. ovoga članka odgoditi ili prekinuti izvršavanje rada za opće dobro.
(3) Uz molbu za odgodu, odnosno prekid izvršavanja rada za opće dobro osuđenik će priložiti ispravu ili drugi dokaz o razlozima za odgodu ili prekid izvršavanja rada.
(4) Izvršavanje rada za opće dobro iz razloga iz stavka 1. točke 1. ovoga članka može se odgoditi ili prekinuti dok bolest traje; zbog razloga iz točke 2. najdulje do dvadeset dana; zbog razloga iz točke 3. do dovršetka posla, a najdulje do 20 dana; a iz razloga iz stavka 2. ovoga članka najdulje do tri dana.
(5) Odgoda izvršavanja rada za opće dobro ne može trajati ukupno dulje od tri mjeseca.
(6) Prekid izvršavanja rada za opće dobro ne može trajati ukupno dulje od 30 dana.
Obavještavanje o izvršavanju rada za opće dobro
(1) Pravna osoba obavijestit će sud izvršenja o izvršenom radu za opće dobro ili o zanemarivanju izvršavanja rada.
(2) Zanemarivanje izvršavanja rada je: kašnjenje ili neopravdano izbivanje s rada, dovođenje u stanje smanjene radne sposobnosti, namjerno oštećenje sredstava za rad, nepoštivanje organizacije i načina rada ili bilo koje drugo neprimjereno ponašanje za vrijeme rada.
Preispitivanje izvršavanja rada za opće dobro
Sud izvršenja povodom obavijesti pravne osobe o zanemarivanju rada za opće dobro, preispitat će izvršavanje rada te će naredbom odlučiti o nastavku rada kod iste ili druge pravne osobe ili će prekinuti izvršavanje rada i uputiti ga na izdržavanje kazne zatvora, na temelju rješenja iz članka 152. stavka 6. ovog Zakona.
Evidencija izvršavanja rada za opće dobro
Pravna osoba vodi evidenciju izvršavanja rada za opće dobro za pojedinog osuđenika prema Pravilniku o izvršavanju rada za opće dobro u prekršajnom postupku.
Uskrata dokumenata
(1) Osuđeniku koji u roku iz odluke o prekršaju ne uplati pravomoćno izrečenu novčanu kaznu uskratit će se:
1. izdavanje vozačke dozvole ili produljenje njezine valjanosti,
2. registracija motornog vozila ili produljenje registracije motornog vozila.
(2) Posebnim se zakonom može propisati uskrata i drugih dokumenata i dozvola uz one iz stavka 1. ovoga članka, pri čemu se ne smiju uskratiti potvrde iz evidencija koje se tiču osobnih (statusnih) prava, ili onih koje služe slobodi kretanja, ostvarivanju prava iz rada, mirovinskog i socijalnog osiguranja ili čijim bi se neizdavanjem ugrozilo zdravlje ili sigurnost osoba.
Registar neplaćenih kazni
(1) Radi mogućeg postupanja tijela državne uprave prema članku 152.j ovoga Zakona, ministarstvo nadležno za pravosuđe ustrojit će Registar izrečenih, a u ostavljenom roku neuplaćenih novčanih kazni (u nastavku: Registar).
(2) Kada odluka o prekršaju postane pravomoćna, a osuđena osoba kojoj je kazna izrečena ne uplati istu u roku određenom odlukom o prekršaju, bez odgode će se o tome obavijestiti Registar.
(3) Kada primi obavijesti iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, Registar unosi te podatke u jedinstvenu elektroničku bazu izrečenih, a neuplaćenih novčanih kazni.
(4) Ako osuđena osoba u međuvremenu uplati novčanu kaznu ili je tijelo nadležno za ovrhu naplati, bez odgode će se o tome obavijestiti Registar.
(5) Ministar nadležan za poslove pravosuđa donijet će provedbeni propis o načinu dostave podataka u Registar, unosa podataka u Registar brisanja podataka iz Registra te pravu pristupa u Registar i uvjete i način korištenja podataka iz Registra.
(6) Uskrata može trajati do plaćanja novčane kazne, njezine prisilne naplate, a najdulje do nastupanja zastare izvršenja.
Prekršajna evidencija
(1) Prekršajnu evidenciju ustrojava i vodi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema pravilniku kojeg donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa.
(2) Propise o evidenciji izrečenih odgojnih mjera donosi ministar nadležan za poslove socijalne skrbi.
(3) Evidencije iz stavka 1. i 2. ovoga članka vode se u elektroničkom obliku.
Pravna pomoć
(1) Sudovi međusobno, a sva državna tijela sudovima i drugim tijelima koja sudjeluju u prekršajnom postupku dužni su pružiti potrebnu pravnu pomoć.
(2) Sudovi će, u okviru svoje nadležnosti, pružiti pravnu pomoć drugim državnim tijelima.
