1. STANIČNO USTROJSTVO ORGANIZAMA Flashcards
Dijelovi stanice
Stanični organeli
Mitohondriji - objasni sve
STANIČNI ORGANELI
1. MITOHONDRIJI
valjkasti, obavijeni s 2 membr.: VANJSKA (glatka), UNUTARNJA
(naborana) ima vecu povrsinu
-> MATRIKS = Središnji dio mitohondrija, sadrži DNA, RNA i ribosome.
U njima se dogada sinteza izvesnog br. proteina i tRNA
->
→> sposobnost samoumnažanja u njima se odvija aeroban
proces st. disanja - dobivanje energ.
-> energetski centralne st,
2 diela procesa st. disanja
:
A) Krebsov ciklus (CLK), sinteza 2 mol. ATP + oslobađanje CO2
B) Oksidacijska fosforilacija, sinteza 34 mol. ATP + nastanak H20 (odvija se na unutarnj. membr.
ST. ORG.
ENDOPLAZMATSKI RETIKULUM
→ sustav membranskih kanalica koji povezuju jezgru i st. membr.
glatki = nemaju ribosoma hrupavi sadrže ribosome
->na ribosomima vezanim na ER-sinteza proteina koji trebaju biti izlučeni izvan st
->kada nastanu uđu u lumen ER i transp. se prema površini st.
-> proteini u ER mogu se dodatno promijeniti
- uloga ER ovisi o vrsti st., odgovoran je za sintezu membr. lipida
STANIČNI ORGANELI
GOLGIJEV APARAT
GOLGIJEV APARAT
→ sastoji se of supljih, plosnatih membranskih vreČIca tj.
cisterni koje skupljene po 8 čine => DIKTIOSAM
-> rubovi cisterni su prošireni i od njih se
odvajaju vezikuli ispunjeni enzimima ili hormonima,
nastali mjehurići mogu
prenositi sadržaj u vanstt. prostor ili ostati u st kao lizosomi (probavni mehurić) ili peroksisomi.
- Peroksisomi - sadrže enzime za
oksidaciju malih org.mol.
pa u st, jetre mogu oksidirati alkh.
→ djelovanje mu je ruznoliko u biljnim st, formira st membr. i stijenke (stvara eterična ulja)
djelovanjem nastaje vršni dio (Aksom) spermija (u tim
Jilovima spermija nalaze se enzimi koji probijaju jajnu st)
STANIČNI ORGANELI
ribosomi, poliribosom
Ribosomi su strukture bez membrane. Nalaze se u prokariotskim i eukariotskim stanicama. Izgrađeni su od ribosomske RNA
(rRNA) i proteina. Sastoje se od dvije podjedinice koje se vežu na messenger RNA (mRNA) tijekom procesa sinteze proteina.
Ribosomi mogu biti vezani na ER ili slobodni u citoplazmi. Onog trena kada su vezani na mRNA (jer se upravo događa sinteza
nekog proteina) vide se elektronskim mikroskopom kao komad „špage” na kojoj su „kuglice”. Takva se struktura naziva
POLIRIBOSOM. Proteini koji se sintezitiraju pomoću ribosoma koji su vezani na ER izlučuju se izvan stanice, a proteini koji se
sintetiziraju unutar citoplazme (naravo, uz pomoć ribosoma) ostaju u dotičnoj stanici.
Ribosomi omogućuju da se nasljedna uputa zapisana u molekuli DNA i prepisana (transkripcija) u mRNA „prevede“ (translacija) u
određenu bjelančevinu. Oni su mjesta na kojem se aminokiseline povezuju u polipeptidne lance
STANIČNI ORGANELI
Centrosomi, polarne kape
Centrosom je valjkasto tjelešce u blizini jezgre. Izgrađen je od dva centriola koji su postavljeni okomito jedan na drugog i tako čine centrosom.
Sudjeluju u stvaranju diobenog vretena, a u nekih organizama i u građi trepetljika i bičeva.
Nalaze se u životinjskim
stanicama; nema ih u biljnim stanicama (osim jednostaničnih zelenih algi).
Funkciju centrosoma u biljnim stanicama obavljaju strukture koje se nazivaju POLARNE KAPE
STANIČNI ORGANELI
citoskelet
Citoskelet ili stanični kostur čine tanka proteinska vlakna (mikrofilamenti) i deblje cjevčice (mikrotubuli) koje čine isprepletenu mrežu koja stanici daje čvrstoću, oblikuje i zaštićuje stanicu te drži stanične organele u određenom rasporedu i omogućuje
njihovo gibanje.
STANIČNI ORGANELI
St stijenka
-tko i kad je okrio, oblik, kako je obavijena što je s unutarnje a što s vanjeske strane, kroatinska niti, heterokromatin i eurokromatin, NUKLEOLARNI ORGANIZATORI
Staničnu jezgru (lat. nucleus, grč. karyon) otkrio je 1831. god. engleski botaničar R. Brown.
Jezgra je nepravilnog, okruglastog oblika, smještena u sredini stanice. Obavijena je s dvije membrane na kojoj su brojne pore za prolaz proteina, molekula RNA i
podjedinica ribosoma. Unutar membrane je tekući dio nukleoplazma u kojoj su molekule DNA.
Molekula DNA na koju su vezani brojni proteini naziva se KROMATINSKA NIT. U jezgri se vrši sinteza svih tipova RNA. Na citoplazmatskoj strani vanjske jezgrine membrane vezani su ribosomi. U jezgri se
svjetlosnim mikroskopom vide i dvije do pet malih jezgrica (nukleolusi) u kojima se sintetizira ribosomska RNA. U stanicama tumora često se nalazi veći broj jezgrica.
Za vrijeme interfaze - faze između dvije diobe, unutar jezgre vidljiv je kromatin koji se sastoji od DNA i bjelančevina. O stupnju
zgusnutosti (spiralizacije) kromatina ovisi da li će on biti vidljiv kao kromosomi. Svaka je nit jedna molekula DNA na koju su vezani proteini. Kromatinske niti su nejednoliko zgusnute (spiraliziranje) u jezgri, pa se tako razlikuju: heterokromatin (jako zgusnute niti), eukromatin (slabo zgusnute niti) i jezgrica (nukleolus) (,,niti jako niti slabo” zgusnute niti). Na heterokromatinu se nalaze geni
koji tog trena u nekoj stanici nisu sintetski aktivni, na eukromatinu se nalaze geni koji su tog trena u nekoj stanici sintetski aktivni, a nukleolus sačinjavaju dijelovi od 10 pari kromatinskih niti (u čovjeka) na kojima se nalaze geni za sintezu rRNA (ti se dijelovi nazivaju NUKLEOLARNI ORGANIZATORI) jer stvaraju nukleoluse (jezgrice). Zato jer sadrže gene za sintezu rRNA se i kaže da se rRNA sintetizira u jezgrici.
Jesu li broj, građa i oblik kromosoma karakteristični za svaku vrstu, zašto?
Koje st imaju haploidan broj kromosoma?
Koji pokus je izveo danski biolog Hammerling i što je time dokazao?
Broj, građa i oblik kromosoma karakteristični su za svaku vrstu živih bića. U tjelesnim stanicama to je uvijek paran (diploidan) broj.
Npr., čovjek ima 46 kromosoma, konj 60, čimpanza 48, miš 40, kukuruz 20, vinska mušica 8 itd. Dioba kojom nastaju spolne
stanice naziva se MEJOZA. Spolne stanice imaju polovičan (haploidan) broj kromosoma.
Godine 1930. danski je biolog Hammerling dokazao da je nasljedna tvar stanice smještena u jezgri. Vršio je pokuse presađivanja stapki dvije sorte zelene alge (Jadranski klobučić, Acetabularia) (A. mediterranea i A. crenulata) te dokazao da stanična jezgra
određuje građu i oblik organizma. Transformacija -> Frederic Griffith -> Oswald Theodore Avery..
STANIČNI CIKLUS STANICE
kako se dijeli, koji ej eipravan redoslijed faza životnog ciklusa tjelesnih stanica,Što je događa u pojedinim
fazama, koje st ostaju u GO fazi cijelo vrijeme i zašto
STANIČNI CIKLUS
Životni ciklus stanice dijeli se na faze: interfazu, koja se dijeli na G1, Si G2 fazu te staničnu diobu, mitoza ili mejoza, ovisno o kojoj se vrsti somatskih stanica radi. Ispravan redoslijed faza životnog ciklusa tjelesne stanice od koje NE nastaju spolne stanice je: interfaza, profaza, metafaza, anafaza, telofaza. Duljina interfaze različita je za različite vrste stanica.
U G1 fazi interfaze stanica raste te vrši sintezu proteina, šećera i lipida.
U S fazi interfaze dolazi do udvostručavanja molekula DNA.
U G2 fazi stanica se priprema za diobu pa pojačano sintetizira proteine, šećere i lipide.
Neke stanice nakon mitoze
ulaze u tzv. Go fazu. To je faza mirovanja. Neke stanice iz Go mogu ponovo ući u G1 fazu i dijeliti se, a neke ne.
Primjer onih koje to NE mogu su stanice koje se ne dijele, npr. neuroni. One cijeli život ostaju u Go fazi. U njih nema replikacije DNA, a jezgre im se
zovu radne jezgre
Udvostručenje ili replikacija DNA
-u kojoj fazi se odvija, koji enzimi sudjeluju, kako se to sve događa
Udvostručavanje ili replikacija molekule
DNA, koja se odvija u S fazi interfaze,
započinje odmotavanjem molekule DNA pod djelovanjem enzima helikaza. Nakon toga pucaju vodikove veze između 2
polinukleotidna lanca DNA pa svaki lanac služi kao kalup za sintezu novog lanca po načelu komplementarnosti. Sintezu novih lanaca omogućuje enzim DNA-polimeraza. Nastaju 2 identične molekule DNA, a svaka ima jedan stari i jedan novi lanac.
Takav način udvostručenja naziva se
„polukonzervativan” ili „semikonzervativan” jer je u svakoj molekuli očuvan jedan stari
lanac molekule DNA.
Sinteza proteina u stanici
-TRANSKRIPCIJA, KODON
Treba li stanica određenu bjelančevinu (npr. enzim) polinukleotidni lanci DNA unutar gena koji kodira sintezu te bjelančevine se razdvoje (između njih puknu vodikove veze) i tada jedan lanac predstavlja kalup (templat) za sintezu glasničke RNA (messenger RNA, mRNA) po pravilu komplementarnosti: nasuprot adenina u DNA sparuje se uracil (jer u RNA nema timina), a nasuprot
gvanina sparuje se citozin i obratno. Taj se proces događa u jezgri, a naziva se TRANSKRIPCIJA ili PREPISIVANJE.
Povezivanje nukleotida u lanac mRNA katalizira enzim RNA-polimeraza. Molekula mRNA, poput glasnika, izlazi kroz pore na membrani jezgre i ulazi ucitoplazmu. Tada se na nju vežu ribosomi koji pomicanjem po molekuli mRNA očitavaju (prepoznaju)
nizove od po tri nukleotida koji se nazivaju triplet ili trojka ili KODON (kada su u mRNA). Svaki kodon određuje ugradnju neke aminokiseline u budući protein.
Sinteza proteina u stanici
TRANSLACIJA, antikodon
Odgovarajući komplementarni niz od tri nukleotida na molekuli TRANSPORTNE RNA (tRNA), kojih u citoplazmi ima 20 različitih, čine ANTIKODON.
Antikodonom tRNA prepoznaje komplementarni kodon u mRNA i donosi do mjesta sinteze proteina
odgovarajuću aminokiselinu koja se potom ugrađuje u protein.
Taj se proces, proces prevođenja mRNA u protein, naziva TRANSLACIJA ili PREVODENJE
Kada prestaje sinteza nekog proteina, s kojim kodonom započinje translacija
Sinteza nekog proteina prestaje kad se unutar mRNA pojavi jedan (od tri) STOP kodona. To su: UAA, UAG I UGA.
Kodon s kojim započinje translacija ili prevođenje je START kodon: AUG
Genska DNA ima redoslijednukleotida:
G-C-T-A-T-G-G-T-A-C-T-A→ oni se prepisuju u mRNA
kako glasi redoslijed u mRNA i tRNA
mRNA: C-G-A-U-A-C-C-A-U-G-A-U
pojedine kodone prepoznaju tRNA s antikodonima
tRNA: G C U/A UG/GUA/CUA
→ u protein se ugrađuju sljedeće aminokiseline ; arginin- tirozin-histidin-leucin…
MITOZA
faze, sto je preduvijet
MITOZA je dioba tjelesnih (somatskih) stanica tijekom koje od jedne stanice nastaju dvije nove koje su među sobom identične, a identične su i stanici od koje su nastale. To su stanice s diploidnim brojem kromosoma (kao početna stanica). Nužan preuvjet mitoze je da se u S fazi interfaze dogodi replikacija (umnažanje broja) molekula DNA. Zato je na početku mitoze svaki kromosom dvostruk tj. izgrađen od dvije kromatide tj. dvije identične molekule DNA. Time je omogućeno da mitozom nastale
stanice dobiju svaka po jednu molekulu DNA (od one dvije identične) odnosno jednostruki kromosom. Mitoza ima 4 faze. To su: profaza, metafaza, anafaza i telofaza.
